Na groblju svi su mrtvi ili naginju smrti, a na internetu svega je živog, o živima i o mrtvima.
Zato pitanja o grobljima vrijedi postavljati na internetu.
Pitao sam za Ivana Ozora, posljednjega u grobu Jozefa da Rive, a Milo Jukić, Kreševljak, istraživač zavičajnih i inih srednjobosanskih arhiva, kao odgovor mi je našao ovo:
“U maticama župe Kreševo prezime Ozor se spominje 1917. godine, kada je krštena Ana Marija Franciska Ozor, kći Ivana i Julije, rođ. da Riva, nastanjenih u Kiseljaku. Ivan je obavljao dužnost ‘financialnog priglednika’, a bio je podrijetlom iz Dobromila u Galiciji (teško je odrediti koji Dobromil je u pitanju, pošto mjesta s tim imenom postoje i u ukrajinskom i u poljskom dijelu Galicije). U sarajevskim maticama do 1878. godine Ozori se ne spominju, bit će da su doselili kasnije.”
Ivan Ozor bio je, dakle, zet Jozefa da Rive, muž najmlađe od triju njegovih kćeri, Julije Ozor, rođene Da Riva, čije je ime posljednje bilo upisano u dnu spomenika, tamo gdje su ga već isprale kapi kiše i kamenac tvrdih sarajevskih voda. I uz to ime datum je Julijina rođenja: 29. svibanj 1891, ali se ne vidi više datum njezine smrti.
Nakon što umru, ljudi nastave postojati na grobljima.
Kada im se izbrišu imena na nadgrobnicima ili im netko poravna grob, prestaju postojati i na grobljima.
Milo Jukić vratio je Juliju Ozor iz nepostojanja, a njezinog je muža našao u Kreševu, na mjestu “financialnog priglednika”. Što bi to moglo biti, porezni inspektor? Kontrolor, revizor?
Budem li opet putovao u Galiciju, u Poljsku ili u Ukrajinu, mjerit ću kilometre do oba Dobromila i u mislima biti s Ivanom Ozorom, koji se otamo doselio da službuje u Kreševu i da gazdi Da Rivi bude zet.
Jesu li kćeri Josefa i Franciskine matere Franciske također imale djece? A sin Albert, je li se ženio, je li i on imao djece?
Gdje su ta djeca i koliko im je, njima ili njihovim grobovima, daleko Sarajevo?
Na Svetom Mihovilu/5
Ivan Ozor
Internet je izokrenuta metafora groblja.
Na groblju svi su mrtvi ili naginju smrti, a na internetu svega je živog, o živima i o mrtvima.
Zato pitanja o grobljima vrijedi postavljati na internetu.
Pitao sam za Ivana Ozora, posljednjega u grobu Jozefa da Rive, a Milo Jukić, Kreševljak, istraživač zavičajnih i inih srednjobosanskih arhiva, kao odgovor mi je našao ovo:
“U maticama župe Kreševo prezime Ozor se spominje 1917. godine, kada je krštena Ana Marija Franciska Ozor, kći Ivana i Julije, rođ. da Riva, nastanjenih u Kiseljaku. Ivan je obavljao dužnost ‘financialnog priglednika’, a bio je podrijetlom iz Dobromila u Galiciji (teško je odrediti koji Dobromil je u pitanju, pošto mjesta s tim imenom postoje i u ukrajinskom i u poljskom dijelu Galicije). U sarajevskim maticama do 1878. godine Ozori se ne spominju, bit će da su doselili kasnije.”
Ivan Ozor bio je, dakle, zet Jozefa da Rive, muž najmlađe od triju njegovih kćeri, Julije Ozor, rođene Da Riva, čije je ime posljednje bilo upisano u dnu spomenika, tamo gdje su ga već isprale kapi kiše i kamenac tvrdih sarajevskih voda. I uz to ime datum je Julijina rođenja: 29. svibanj 1891, ali se ne vidi više datum njezine smrti.
Nakon što umru, ljudi nastave postojati na grobljima.
Kada im se izbrišu imena na nadgrobnicima ili im netko poravna grob, prestaju postojati i na grobljima.
Milo Jukić vratio je Juliju Ozor iz nepostojanja, a njezinog je muža našao u Kreševu, na mjestu “financialnog priglednika”. Što bi to moglo biti, porezni inspektor? Kontrolor, revizor?
Budem li opet putovao u Galiciju, u Poljsku ili u Ukrajinu, mjerit ću kilometre do oba Dobromila i u mislima biti s Ivanom Ozorom, koji se otamo doselio da službuje u Kreševu i da gazdi Da Rivi bude zet.
Jesu li kćeri Josefa i Franciskine matere Franciske također imale djece? A sin Albert, je li se ženio, je li i on imao djece?
Gdje su ta djeca i koliko im je, njima ili njihovim grobovima, daleko Sarajevo?
Pitam ja, priglednik groblja.