Željeli biste mrziti Slovence, ali vam to nikako ne uspijeva? Tolerantan ste čovjek, nenaviknut na mržnju i razjeda vas sumnja u njen smisao? Čini vam se da vaša mržnja nema dovoljno domoljubne oštrine koju zahtjeva ovaj sudbonosni trenutak? Slijedite donjim uputstvima i ubrzo ćete mrziti Slovence kao što nikad niste mrzili Srbe.
1. Mržnja je krajnje jednostavna. Ne zahtijeva mnogo misaonog napora, nikakav prirođen dar, a ni određene fizičke predispozicije pa je stoga primjerena za svakoga. Za penzionere, trudnice i za ljude sa posebnim potrebama. Učenje mržnje obično se odvija brzo i bez problema. I u slučaju da ste mrzitelj početnik, za samo nekoliko tjedana uz redovitu vježbu bit ćete pravi profesionalci i na vašoj će vam mržnji zavidjeti najponosniji članovi Hrvatske stranke prava. Uz malo truda moći ćete mrziti koga god poželite, od voditelja jutarnjeg programa do literarnih kritičara, jer kad jednom savladate tehniku, vi svoju mržnju možete bez problema preusmjeravati sa jedne na drugu skupinu ljudi.
2. Za početak morate mržnju prihvatiti (ako već imate iskustva sa mržnjom i ako ste već mrzili cigane, muslimane ili pedere, možete nastaviti s točkom četiri) i pomiriti se s njom. Trebate znati da je mržnja osjećanje poput svih drugih osjećanja, a u ovom emotivno ispražnjenom svijetu svako je osjećanje dragocjeno. Mrziti je ljudski, zato ne smijete zbog toga imati grižnju savjesti. To je naročito važno, jer vam savjest može spriječiti da zamrzite onako silno kako biste željeli.
3. Nadalje, potrebno je znati da je mržnja ponekad nužna. Vjerujem da je mnogima teško ne voljeti narod koji je svijetu dao argeta paštetu i voćne sokove u suradnji s prirodom, ali ponekad treba nadići i samoga sebe. Potlačiti morate svoje mladalačke simpatije do Anje Rupel i utišati u sebi šarmantni glas Zorana Predina, jer vjerujem da ne želite postati prvi narod u povijesti čovječanstva koji je svoju zemlju predao sa osmijehom na licu i sa ljubavlju u očima. Zato svaka dva sata pomislite na slovenske ribare koji neometano izvlače hrvatske brancine iz Savudrijske vale, a svaka tri na Joška Jorasa kako po umaškim zidovima piše Tudi tukaj je Slovenija! (u koliko to ne bi djelovalo, možete si pomoći čitanjem portala Dnevno.hr, slušanjem govora Tomislava Karamarka ili odlaskom na Thompsonov koncert, ali se prije toga obavezno posavjetujte sa liječnikom ili farmaceutom).
4. Kad budete spremni, zatvorite oči i pomislite na Slovenca koji vas je u zadnje vrijeme iznervirao. Ako već duže vrijeme niste bili u kontaktu sa Slovencima, možete zamisliti neku slovensku povijesnu ličnost ili estradnu zvijezdu koja vam je istinski antipatična (meni, recimo, na pamet padaju Edvard Kardelj i Borut Pahor, ali sve ovisi o vašem ukusu pa možete zamisliti i Janeza Janšu i Zmagu Jelinčiča), ali je najbolje da zamislite Slovenca kojeg ste osobno upoznali. Na primjer, gosta u porečkom kampu koji je uporno naručivao piće na vama nerazumljivom slovenskom jeziku, kao da sjedi usred Celja.
5. Zamislite si, dakle, tog ignoranta, nacrtajte si pred očima njegovo arogantno lice i pomnožite ga u mislima sa dva miliona. Dobićete dva miliona napuhanih, oholih idiota, dobit ćete Slovence koji vas mole da ih mrzite, dobit ćete narod koji bi da ljetuje u Hrvatskoj, a koji ne želi govoriti ni riječi Hrvatskog jezika, krajnje posesivan narod koji bi se svakoga ljeta naseljavao na vašoj obali kao da je njegova. Dobit ćete hate-friendly Slovence slične Bosancima, biciklistima, židovima, socijalistima i komunistima.
6. Ali pažnja! Vrlo je važno da u toku tog procesa ne pomislite na Slovenca koji vam je možda simpatičan. Znam da je vjerojatnost za nešto takvo stvarno mala, ali ako ste kojim slučajem otvorena i tolerantna osoba, puna ljubavi, ili imate neku drugu manu, može vam se čak i neki Slovenac zavući pod kožu.
Ako vam se, dakle, u misli prikrade pokojni osvajač hrvatskog olimpijskog zlata, Iztok Puc, morate ga u istom trenu izbaciti iz stvorene mase omraženih Slovenaca. Ako ste, recimo, pomislili na velikog slovenskog pjesnika Tomaža Šalamuna, vi se odmah prisjetite da je on rođen u Zagrebu, da je obični purger, a ako ste pak pomislili na Vladu Kreslina, ni on nije Slovenac, nego Prekmurec, što mu ga dođe skoro Mađar. Magnifico je, znamo to, čefur, Srečko Katanec je Međimurec, a Goran Dragić i Samir Handanović su Bosanci. A Đuro je ostao preduhovit da bi mogao postati Slovenac.
7. Kad vam pred očima ostane samo dva miliona arogantnih gostiju porečkog kampa, treba vam još samo nekoliko jednostavnih i nepobitnih činjenica. Recimo ona, da Slovenci mogu svakog ljeta baš svi doći na more u Hrvatsku, a Hrvati ne mogu ni svake zime, a kamo li svi na skijanje u Sloveniju. Ili to da su suci devedesetih godina na utakmicama RK Celja i RK Zagreba uvijek sudili u korist Slovenaca. Ili to da Slovenci nikada ne bi uveli vinjete za manje od pola godine da to od njih nije zahtijevao Bruxelles.
8. Na kraju, treba svoju mržnju samo još pretvoriti u riječi i zapisati na Facebooku ili Twitteru. Sa zapisivanjem emocije učvrstimo, i ako zapišemo Slovenci su gnjide ili Slovenci su alpski Srbi, mržnju ćemo u sebi još jače osjetiti. Štoviše, vašu će mržnju polajkati ili je retvitati mnogi ugledni digitalni intelektualci, poslanici i ministri, i tako vašoj mržnji dati značenje, a vama pomoći da se srastete sa njom. Uz sve to postati ćete i dio mase koja dijeli jedno mišljenje i nikada više nećete biti usamljeni.
Ako ste slijedili upute, spremni ste za ozbiljnu borbu za arbitražnu pravdu. U ime vala, nasipa i Svete Gere vi ćete bojkotirati Gorenje i svoj veš iz inata prati na ruke, a možda ćete i odlomiti koji brisač na golfu mariborske registracije. Pa iako na kraju izgubite cijelu Savudrijsku valu i pola Istre, barem ćete znati da se niste predali bez borbe.
Kako sovražiti Hrvate?
Izpostavljena misel:Verjamem, da je težko ne ljubiti naroda, ki je svetu dal gavrilovićev mesni doručak, a včasih je treba preko sebe.
Si želite sovražiti Hrvate, a vam to nikakor ne uspe? Ste strpen človek nevajen sovraštva in vas razjeda dvom o njegovi smotrnosti? Se vam zdi, da vaše sovraštvo ne premore dovolj domoljubne ostrine, ki jo zahteva usodni trenutek? Sledite navodilom in sovražili boste Hrvate kot bi bili komunajzarji.
1. Sovraštvo je preprosto. Ne zahteva veliko miselnega napora, prirojene nadarjenosti ali določenih fizičnih predispozicij, zato je primerno za vsakogar, tudi za upokojence, nosečnice in ljudi s posebnimi potrebami. Učenje sovraštva ponavadi poteka hitro in brez težav. Tudi če ste sovražitelj začetnik, boste ob redni vadbi že v nekaj tednih postali profesionalci in vam bodo vaše sovraštvo zavidali celo člani Odbora 2014. Z malo truda vam bo uspelo sovražiti kogar boste želeli, od voditeljev jutranjega programa do literarnih kritikov, saj lahko enkrat, ko se priučite osnovne tehnike, sovraštvo brez težav preusmerjate z ene na drugo skupino.
2. Za začetek je potrebno sovraštvo sprejeti (če že imate izkušnje s sovraženjem in ste že uspešno sovražili cigane, čefurje ali pedre, potem lahko nadaljujete s četrto točko) in se pomiriti z njim. Sovraštvo je čustvo kot vsako drugo, v čustveno izpraznjenem svetu pa je vsako čustvo dragoceno. Sovražiti je človeško, zato ne smete imeti slabe vesti. To je še posebej pomembno, saj vas lahko vest pri sovraženju ovira.
3. Potrebno se je tudi zavedati, da je sovraštvo včasih nujno. Verjamem, da je za marsikoga težko ne ljubiti naroda, ki je svetu dal gavrilovićev mesni doručak in zvezda majonezo, a včasih je treba preko sebe. Potlačiti je treba svoje simpatije do Jelene Rozge in utišati v sebi glas Tonyja Cetinskega, saj si najbrž ne želite, da bi Slovenci postali prvi narod v zgodovini človeštva, ki je svoje ozemlje predal z nasmeškom na obrazu in ljubeznijo v očeh. Zato si vsaki dve uri zamislite na polovico prerezan Piranski zaliv, z državno mejo sredi portoroške plaže, vsake tri ure pa hišo Joška Jorasa na kateri piše I ovde je Hrvatska (v kolikor to ne bi delovalo, si lahko pomagate s prebiranjem Reporterja in tviti duhovnika Janeza Turineka, a se pred tem obvezno posvetujte z zdravnikom ali farmacevtom).
4. Ko ste pripravljeni, zaprite oči in pomislite na Hrvata, ki vas je v zadnjem času najbolj razjezil. Če že dalj časa niste imeli stikov s Hrvati, lahko pomislite tudi na hrvaško zgodovinsko osebnost ali estradnika, ki vam je izrazito antipatičen (meni, recimo, padeta na pamet Franjo Tuđman in Tomislav Karamarko, a vse je odvisno od vašega okusa, zato lahko poskusite tudi s Titom in Thompsonom), a najbolje je, če si predstavljate Hrvata, ki ste ga osebno spoznali. Na primer natakarja, ki v lokalu poreškega kampa ni želel razumeti vašega naročila v Slovenščini in se je pretvarjal, da prvič sliši za radensko in kratko kavo.
5. Zamislite si torej tega brezobzirneža, narišite si pred očmi njegov ignorantski obraz in ga v mislih pomnožite s štiri in pol milijoni. Dobili boste štiri in pol milijonov osornih, neprijaznih idiotov, dobili boste Hrvate, ki vas prosijo, da jih sovražite, pohlepen narod, ki bi rad pobral ves vaš denar brez kančka truda in gostoljubnosti. Dobili boste hate-friendly Hrvate, podobne Bosancem, kolesarjem, Židom in socialistom.
6. A pozor! Zelo pomembno je, da v toku tega procesa ne pomislite na Hrvata, ki vam je morebiti simpatičen. Verjetnost je seveda majhna, a če ste ljubeča, odprta in strpna oseba, ali imate kakšno drugo pomanjkljivost, vam lahko celo kakšen Hrvat zleze pod kožo.
Če se vam torej v misli prikrade, recimo, Goran Ivanišević, ga morate iz ustvarjene množice osovraženih Hrvatov v hipu izločiti. Če ste pomislili na Miljenka Jergovića, si takoj recite, da on sploh ni Hrvat, ampak Bosanec. Nikola Tesla in Rade Šerbedžija sta Srba, tako kot tudi Severina, Arsen Dedić in Dražen Petrović. Boris Dežulović in Ante Tomić sta preveč duhovita, da bi bila lahko Hrvata. Luka Modrić in Ivan Rakitić pa sta izven nacionalnih kategorij, ker sta Real in Barcelona večja od Hrvaške.
7. Ko imate enkrat pred očmi štiri in pol milijonov neprijaznih natakarjev, je vse kar potrebujete nekaj preprostih in nespornih dejstev. Recimo to, da imajo Hrvati nekaj tisoč kilometrov obale, mi pa samo štirideset. Ali to, da so sodniki na tekmah med RK Celjem in RK Zagrebom v devetdesetih vedno sodili v korist hrvaških prvakov. Ali to, da ima Jasmin Stavros letno sto sedemnajst koncertov v Sloveniji, Tomaž Domicelj pa niti enega na Hrvaškem.
8. Na koncu morate sovraštvo le še pretvoriti v besede in ga zapisati na Facebooku ali Tviterju. Z ubesedenjem čustev le ta utrjujemo in če napišemo Hrvati so gnide ali Hrvati so severni Srbi, bomo to v sebi še močneje začutili. Še več, vaše sovraštvo bodo polajkali in ritvitali digitalni intelektualci, poslanci in ministri, in s tem vašemu sovraštvu dali veljavo, vam pa pomagali, da ga dokončno ponotranjite. Za nameček boste postali še del množice enako mislečih in nikoli več se ne boste počutili osamljenega.
Če ste sledili navodilom, ste pripravljeni na resen boj za arbitražno pravico. Za dostop do odprtega morja ste zmožni bojkotirati cedevito in odlomiti brisalec na golfu karlovških registracij. In četudi na koncu izgubimo Piranski zaliv in pol Primorske, boste vi vsaj vedeli, da južne meje niste predali brez boja.
Dva priručnika za mržnju
Kako mrziti Slovence, priručnik za Hrvate
Željeli biste mrziti Slovence, ali vam to nikako ne uspijeva? Tolerantan ste čovjek, nenaviknut na mržnju i razjeda vas sumnja u njen smisao? Čini vam se da vaša mržnja nema dovoljno domoljubne oštrine koju zahtjeva ovaj sudbonosni trenutak? Slijedite donjim uputstvima i ubrzo ćete mrziti Slovence kao što nikad niste mrzili Srbe.
1. Mržnja je krajnje jednostavna. Ne zahtijeva mnogo misaonog napora, nikakav prirođen dar, a ni određene fizičke predispozicije pa je stoga primjerena za svakoga. Za penzionere, trudnice i za ljude sa posebnim potrebama. Učenje mržnje obično se odvija brzo i bez problema. I u slučaju da ste mrzitelj početnik, za samo nekoliko tjedana uz redovitu vježbu bit ćete pravi profesionalci i na vašoj će vam mržnji zavidjeti najponosniji članovi Hrvatske stranke prava. Uz malo truda moći ćete mrziti koga god poželite, od voditelja jutarnjeg programa do literarnih kritičara, jer kad jednom savladate tehniku, vi svoju mržnju možete bez problema preusmjeravati sa jedne na drugu skupinu ljudi.
2. Za početak morate mržnju prihvatiti (ako već imate iskustva sa mržnjom i ako ste već mrzili cigane, muslimane ili pedere, možete nastaviti s točkom četiri) i pomiriti se s njom. Trebate znati da je mržnja osjećanje poput svih drugih osjećanja, a u ovom emotivno ispražnjenom svijetu svako je osjećanje dragocjeno. Mrziti je ljudski, zato ne smijete zbog toga imati grižnju savjesti. To je naročito važno, jer vam savjest može spriječiti da zamrzite onako silno kako biste željeli.
3. Nadalje, potrebno je znati da je mržnja ponekad nužna. Vjerujem da je mnogima teško ne voljeti narod koji je svijetu dao argeta paštetu i voćne sokove u suradnji s prirodom, ali ponekad treba nadići i samoga sebe. Potlačiti morate svoje mladalačke simpatije do Anje Rupel i utišati u sebi šarmantni glas Zorana Predina, jer vjerujem da ne želite postati prvi narod u povijesti čovječanstva koji je svoju zemlju predao sa osmijehom na licu i sa ljubavlju u očima. Zato svaka dva sata pomislite na slovenske ribare koji neometano izvlače hrvatske brancine iz Savudrijske vale, a svaka tri na Joška Jorasa kako po umaškim zidovima piše Tudi tukaj je Slovenija! (u koliko to ne bi djelovalo, možete si pomoći čitanjem portala Dnevno.hr, slušanjem govora Tomislava Karamarka ili odlaskom na Thompsonov koncert, ali se prije toga obavezno posavjetujte sa liječnikom ili farmaceutom).
4. Kad budete spremni, zatvorite oči i pomislite na Slovenca koji vas je u zadnje vrijeme iznervirao. Ako već duže vrijeme niste bili u kontaktu sa Slovencima, možete zamisliti neku slovensku povijesnu ličnost ili estradnu zvijezdu koja vam je istinski antipatična (meni, recimo, na pamet padaju Edvard Kardelj i Borut Pahor, ali sve ovisi o vašem ukusu pa možete zamisliti i Janeza Janšu i Zmagu Jelinčiča), ali je najbolje da zamislite Slovenca kojeg ste osobno upoznali. Na primjer, gosta u porečkom kampu koji je uporno naručivao piće na vama nerazumljivom slovenskom jeziku, kao da sjedi usred Celja.
5. Zamislite si, dakle, tog ignoranta, nacrtajte si pred očima njegovo arogantno lice i pomnožite ga u mislima sa dva miliona. Dobićete dva miliona napuhanih, oholih idiota, dobit ćete Slovence koji vas mole da ih mrzite, dobit ćete narod koji bi da ljetuje u Hrvatskoj, a koji ne želi govoriti ni riječi Hrvatskog jezika, krajnje posesivan narod koji bi se svakoga ljeta naseljavao na vašoj obali kao da je njegova. Dobit ćete hate-friendly Slovence slične Bosancima, biciklistima, židovima, socijalistima i komunistima.
6. Ali pažnja! Vrlo je važno da u toku tog procesa ne pomislite na Slovenca koji vam je možda simpatičan. Znam da je vjerojatnost za nešto takvo stvarno mala, ali ako ste kojim slučajem otvorena i tolerantna osoba, puna ljubavi, ili imate neku drugu manu, može vam se čak i neki Slovenac zavući pod kožu.
Ako vam se, dakle, u misli prikrade pokojni osvajač hrvatskog olimpijskog zlata, Iztok Puc, morate ga u istom trenu izbaciti iz stvorene mase omraženih Slovenaca. Ako ste, recimo, pomislili na velikog slovenskog pjesnika Tomaža Šalamuna, vi se odmah prisjetite da je on rođen u Zagrebu, da je obični purger, a ako ste pak pomislili na Vladu Kreslina, ni on nije Slovenac, nego Prekmurec, što mu ga dođe skoro Mađar. Magnifico je, znamo to, čefur, Srečko Katanec je Međimurec, a Goran Dragić i Samir Handanović su Bosanci. A Đuro je ostao preduhovit da bi mogao postati Slovenac.
7. Kad vam pred očima ostane samo dva miliona arogantnih gostiju porečkog kampa, treba vam još samo nekoliko jednostavnih i nepobitnih činjenica. Recimo ona, da Slovenci mogu svakog ljeta baš svi doći na more u Hrvatsku, a Hrvati ne mogu ni svake zime, a kamo li svi na skijanje u Sloveniju. Ili to da su suci devedesetih godina na utakmicama RK Celja i RK Zagreba uvijek sudili u korist Slovenaca. Ili to da Slovenci nikada ne bi uveli vinjete za manje od pola godine da to od njih nije zahtijevao Bruxelles.
8. Na kraju, treba svoju mržnju samo još pretvoriti u riječi i zapisati na Facebooku ili Twitteru. Sa zapisivanjem emocije učvrstimo, i ako zapišemo Slovenci su gnjide ili Slovenci su alpski Srbi, mržnju ćemo u sebi još jače osjetiti. Štoviše, vašu će mržnju polajkati ili je retvitati mnogi ugledni digitalni intelektualci, poslanici i ministri, i tako vašoj mržnji dati značenje, a vama pomoći da se srastete sa njom. Uz sve to postati ćete i dio mase koja dijeli jedno mišljenje i nikada više nećete biti usamljeni.
Ako ste slijedili upute, spremni ste za ozbiljnu borbu za arbitražnu pravdu. U ime vala, nasipa i Svete Gere vi ćete bojkotirati Gorenje i svoj veš iz inata prati na ruke, a možda ćete i odlomiti koji brisač na golfu mariborske registracije. Pa iako na kraju izgubite cijelu Savudrijsku valu i pola Istre, barem ćete znati da se niste predali bez borbe.
Kako sovražiti Hrvate?
Izpostavljena misel: Verjamem, da je težko ne ljubiti naroda, ki je svetu dal gavrilovićev mesni doručak, a včasih je treba preko sebe.
Si želite sovražiti Hrvate, a vam to nikakor ne uspe? Ste strpen človek nevajen sovraštva in vas razjeda dvom o njegovi smotrnosti? Se vam zdi, da vaše sovraštvo ne premore dovolj domoljubne ostrine, ki jo zahteva usodni trenutek? Sledite navodilom in sovražili boste Hrvate kot bi bili komunajzarji.
1. Sovraštvo je preprosto. Ne zahteva veliko miselnega napora, prirojene nadarjenosti ali določenih fizičnih predispozicij, zato je primerno za vsakogar, tudi za upokojence, nosečnice in ljudi s posebnimi potrebami. Učenje sovraštva ponavadi poteka hitro in brez težav. Tudi če ste sovražitelj začetnik, boste ob redni vadbi že v nekaj tednih postali profesionalci in vam bodo vaše sovraštvo zavidali celo člani Odbora 2014. Z malo truda vam bo uspelo sovražiti kogar boste želeli, od voditeljev jutranjega programa do literarnih kritikov, saj lahko enkrat, ko se priučite osnovne tehnike, sovraštvo brez težav preusmerjate z ene na drugo skupino.
2. Za začetek je potrebno sovraštvo sprejeti (če že imate izkušnje s sovraženjem in ste že uspešno sovražili cigane, čefurje ali pedre, potem lahko nadaljujete s četrto točko) in se pomiriti z njim. Sovraštvo je čustvo kot vsako drugo, v čustveno izpraznjenem svetu pa je vsako čustvo dragoceno. Sovražiti je človeško, zato ne smete imeti slabe vesti. To je še posebej pomembno, saj vas lahko vest pri sovraženju ovira.
3. Potrebno se je tudi zavedati, da je sovraštvo včasih nujno. Verjamem, da je za marsikoga težko ne ljubiti naroda, ki je svetu dal gavrilovićev mesni doručak in zvezda majonezo, a včasih je treba preko sebe. Potlačiti je treba svoje simpatije do Jelene Rozge in utišati v sebi glas Tonyja Cetinskega, saj si najbrž ne želite, da bi Slovenci postali prvi narod v zgodovini človeštva, ki je svoje ozemlje predal z nasmeškom na obrazu in ljubeznijo v očeh. Zato si vsaki dve uri zamislite na polovico prerezan Piranski zaliv, z državno mejo sredi portoroške plaže, vsake tri ure pa hišo Joška Jorasa na kateri piše I ovde je Hrvatska (v kolikor to ne bi delovalo, si lahko pomagate s prebiranjem Reporterja in tviti duhovnika Janeza Turineka, a se pred tem obvezno posvetujte z zdravnikom ali farmacevtom).
4. Ko ste pripravljeni, zaprite oči in pomislite na Hrvata, ki vas je v zadnjem času najbolj razjezil. Če že dalj časa niste imeli stikov s Hrvati, lahko pomislite tudi na hrvaško zgodovinsko osebnost ali estradnika, ki vam je izrazito antipatičen (meni, recimo, padeta na pamet Franjo Tuđman in Tomislav Karamarko, a vse je odvisno od vašega okusa, zato lahko poskusite tudi s Titom in Thompsonom), a najbolje je, če si predstavljate Hrvata, ki ste ga osebno spoznali. Na primer natakarja, ki v lokalu poreškega kampa ni želel razumeti vašega naročila v Slovenščini in se je pretvarjal, da prvič sliši za radensko in kratko kavo.
5. Zamislite si torej tega brezobzirneža, narišite si pred očmi njegov ignorantski obraz in ga v mislih pomnožite s štiri in pol milijoni. Dobili boste štiri in pol milijonov osornih, neprijaznih idiotov, dobili boste Hrvate, ki vas prosijo, da jih sovražite, pohlepen narod, ki bi rad pobral ves vaš denar brez kančka truda in gostoljubnosti. Dobili boste hate-friendly Hrvate, podobne Bosancem, kolesarjem, Židom in socialistom.
6. A pozor! Zelo pomembno je, da v toku tega procesa ne pomislite na Hrvata, ki vam je morebiti simpatičen. Verjetnost je seveda majhna, a če ste ljubeča, odprta in strpna oseba, ali imate kakšno drugo pomanjkljivost, vam lahko celo kakšen Hrvat zleze pod kožo.
Če se vam torej v misli prikrade, recimo, Goran Ivanišević, ga morate iz ustvarjene množice osovraženih Hrvatov v hipu izločiti. Če ste pomislili na Miljenka Jergovića, si takoj recite, da on sploh ni Hrvat, ampak Bosanec. Nikola Tesla in Rade Šerbedžija sta Srba, tako kot tudi Severina, Arsen Dedić in Dražen Petrović. Boris Dežulović in Ante Tomić sta preveč duhovita, da bi bila lahko Hrvata. Luka Modrić in Ivan Rakitić pa sta izven nacionalnih kategorij, ker sta Real in Barcelona večja od Hrvaške.
7. Ko imate enkrat pred očmi štiri in pol milijonov neprijaznih natakarjev, je vse kar potrebujete nekaj preprostih in nespornih dejstev. Recimo to, da imajo Hrvati nekaj tisoč kilometrov obale, mi pa samo štirideset. Ali to, da so sodniki na tekmah med RK Celjem in RK Zagrebom v devetdesetih vedno sodili v korist hrvaških prvakov. Ali to, da ima Jasmin Stavros letno sto sedemnajst koncertov v Sloveniji, Tomaž Domicelj pa niti enega na Hrvaškem.
8. Na koncu morate sovraštvo le še pretvoriti v besede in ga zapisati na Facebooku ali Tviterju. Z ubesedenjem čustev le ta utrjujemo in če napišemo Hrvati so gnide ali Hrvati so severni Srbi, bomo to v sebi še močneje začutili. Še več, vaše sovraštvo bodo polajkali in ritvitali digitalni intelektualci, poslanci in ministri, in s tem vašemu sovraštvu dali veljavo, vam pa pomagali, da ga dokončno ponotranjite. Za nameček boste postali še del množice enako mislečih in nikoli več se ne boste počutili osamljenega.
Če ste sledili navodilom, ste pripravljeni na resen boj za arbitražno pravico. Za dostop do odprtega morja ste zmožni bojkotirati cedevito in odlomiti brisalec na golfu karlovških registracij. In četudi na koncu izgubimo Piranski zaliv in pol Primorske, boste vi vsaj vedeli, da južne meje niste predali brez boja.