„Kad se u jednoj porodici rodi pisac, gotovo je s tom porodicom.“ Czesław Miłosz
Šerbe su popili iz čaša za jogurt Potom su provalili kauč Ja se rodio donoseći im radost dok oca nisu demobilisali, a obećali mu stan i mirnodopsku vojnu službu
Godine potucanja po rentanim stanovima ukrašenih memom U plućima nosim uspomenu hroničnog bronhitisa
Predškolski odgoj u sobičku studentskog doma koji se ispuni razvlačenjem trosjeda
Pred početak mog školovanja proširenje prostora i zatvor duha Smjestilo nas u izbjeglički kamp To je logor otvorenog tipa Možeš otići kad god poželiš, ali nemaš kamo
Kad napravimo kuću, govorila je majka Gdje smo nas troje tu je dom, govorio je tata Ja sam učio školu i sanjao da ću postati gospodin To je naša karta za van, govorio sam
Mamin djed je nakon II. svjetskog rata 12 godina bio u izbjeglištvu Vratio se kući polulud Mi, nakon 16 godina odselili U međuvremenu Tatu pogrbilo radno vrijeme Mamu udebljale tablete za smirenje Ja diplomirao, pa kao akademski glumac na sceni živim i pišem pjesme koje niko ne čita
U novom stanu otac penzionerske dane provodi glumeći kućnu pomoćnicu Mama se zaposlila i često govori o feminizmu Ja samo prespavam uz svađe jer roditelji gledaju Zadrugu
Hoće li i tebe, sine, šamarati na dodjelama nagrada, pita majka Neće ako udari prvi, odgovara otac
Moja porodica
„Kad se u jednoj porodici rodi pisac, gotovo je s tom porodicom.“ Czesław Miłosz
Šerbe su popili iz čaša za jogurt
Potom su provalili kauč
Ja se rodio donoseći im radost dok oca nisu demobilisali,
a obećali mu stan i mirnodopsku vojnu službu
Godine potucanja po rentanim stanovima ukrašenih memom
U plućima nosim uspomenu hroničnog bronhitisa
Predškolski odgoj u sobičku studentskog doma koji se ispuni razvlačenjem trosjeda
Pred početak mog školovanja proširenje prostora i zatvor duha
Smjestilo nas u izbjeglički kamp
To je logor otvorenog tipa
Možeš otići kad god poželiš, ali nemaš kamo
Kad napravimo kuću, govorila je majka
Gdje smo nas troje tu je dom, govorio je tata
Ja sam učio školu i sanjao da ću postati gospodin
To je naša karta za van, govorio sam
Mamin djed je nakon II. svjetskog rata 12 godina bio u izbjeglištvu
Vratio se kući polulud
Mi, nakon 16 godina odselili
U međuvremenu
Tatu pogrbilo radno vrijeme
Mamu udebljale tablete za smirenje
Ja diplomirao, pa kao akademski glumac na sceni živim i pišem pjesme koje niko ne čita
U novom stanu otac penzionerske dane provodi glumeći kućnu pomoćnicu
Mama se zaposlila i često govori o feminizmu
Ja samo prespavam uz svađe jer roditelji gledaju Zadrugu
Hoće li i tebe, sine, šamarati na dodjelama nagrada, pita majka
Neće ako udari prvi, odgovara otac
Od onog sanjanog gospodina nije ostala ni želja