Mišlju, rječju, djelom i propustom, posebno propustom 

Pedagog u doslovnom prijevodu znači
Osobu koja vodi dijete
Kamo ste vi mene odveli?
Vidite, i dalje vas persiram
I dalje je u meni prisutan strah
Taj prelazak da na ti
Događa se jutros
Nakon što sam te sanjala

Često te sanjam
Sanjam tvoju kancelariju
Veliki smeđi stol u sredini
Dva računala s guzicama
Puno knjiga oko tebe
Nijednu nisi pročitala
I uvijek
Negdje ispod tog stola
Boca nekog žestokog alkoholnog pića
Jednom sam ti je srušila nogom
Slučajno
Objašnjavajući što se dogodilo

Danas znam
Ti si pila na radnom mjestu
I to su svi znali
I nikome to nije bilo sporno
Škola za primjer
Pedagoginja za primjer
Možda si zapravo
Svaki put kad bih ti došla bila pijana
Pa od alkohola nisi mogla
Vidjeti
Prepoznati
Istinu 

Trebalo bi
Ako se već pije na radnom mjestu
A pije se
I pilo se
Uvesti zakonom dozvoljenu količinu promila
Ako postoji točan iznos promila u krvi kojim te se isključuje iz prometa
Trebalo bi tako biti i za osobu koja vodi dijete

Prvi sam put u tvoju veliku kancelariju
S balkonom
Ušla u drugom osnovne
Zadnji sam put iz nje izišla
Pred kraj osnovne škole
Svega nekoliko dana prije male mature
Mogu slobodno reći da sam hodočastila
I tvoja je kancelarija za mene bila
Ono što je u svijetu ovalni ured
Mjesto na kojem se odlučuje koga isključujemo iz igre
Mjesto na na kojem biramo saveznike
Mjesto na kojem se dogovoramo koga ćemo eliminitirati
Gdje ćemo započeti rat
Koji ćemo to narod žrtvovati
Koliko ćemo još zla posijati po svijetu
I sve u svrhu
Zaštite ljudskih prava
Demokracije
Slobodnog društva
Društva jednakih građana

U tvoju kancelariju
Osam godina
Dolazila sam ja
Nikad oni
Njih bi u rijetkim trenutcima
Na hodniku zaustavila i rekla
Nemojte više
Blagim
Nježnim tonom
Gotovo kao da ih moliš
Da me više ne tuku 

A meni bi govorila
Da sam ih isprovocirala
Da sam morala nešto reći
Jer da nisam rekla ne bi bilo reakcije
Jednom si, sjećam se, rekla
Malo se pritaji i pustit će te na miru
A ja sam već tada
Tim hodnicima
Tumarala ko živ leš
Ubijeno dijete
Tragovi života
Samo krv na koljenicama
Modrice po rukama i trbuhu
Samo suze

U tvoju sam kancelariju dolazila
Kao u sudnicu
Nisam imala pravo na obranu
Pravo na zaštitu
Već si mi presudila
Kriva sam bila ja
Krivi su bili moji roditelji
Oni bi trebali tebe drugačije odgajati
Jednom si mi to rekla
Iritiraš djecu u razredu
Jer sve unaprijed naučiš
A lijepo sam ti rekla
Da slijedim majčinu naredbu da se
Tri lekcije unaprijed moraju znati
Jer nikad ne znaš kad će nastavnik pitati 

U tvojoj kancelariji nije bilo prostora i vremena
Za istragu
Za ispitivanje i saslušanje svjedoka
Presudu su mi odavno napisala
Kriva sam bila ja
I što god da sam rekla
Čak kad sam jednom podignula majicu
I pokazala ti modrice na trbuhu
Ti si rekla
To se riješi uz male obloga od rakije
O kako si se samo dobro u rakije razumjela
To tek sada znam

Pedagog je osoba koja vodi dijete
Jesi li ti ikada čula tu rečenicu?
Jesi li ikada razmišljala o doslovnom prijevodu svog zanimanja?
Ti si mene
Kao pedagog
Kao osoba koja vodi dijete
Odvela u mrak
U strah
U napuštenost
U ogorčenost
U nisko samopouzdanje
U jedno stanje
U kojem sam vječno krivo
I bez istrage i sudskog procesa
Ti si mene odvela u stanje
Da presudim samoj sebi

Odvela si me
Jer si me vodila kao pedagog,
Ne zaboravi to nikad
U svoj mrak

I iz tog mraka nikad nećemo izići
Ni jedna ni druga
Nema te količine rakije koja to ublažiti
Nema je
Ti to tada nisi znala
Ali znam ja danas

Tvoja kancelarija bila je mjesto iz koje sam
Izlazila gora nego što sam ušla
Koliko si ih samo puta opravdavala
Koliko si samo puta rekla da je svojstveno našem uzrastu
Koliko si samo puta rekla
Da oni nemaju očeve
Da im se majke razvode
Da su nemirni
Da me zapravo vole
Da sam im draga
Simpatična
Da me zbog tog zadirkuju

Ti si mene osam godina
Iz dana u dan
Uvjeravala
Da oni mene vole
I da me zato tuku

Ti si meni osam godina
Govorila
Da se oni žele družiti sa mnom
A ne znaju kako bi
A ne znaju kako da dopru do mene
Pa me prvo provociraju na satu pa onda istuku na malom odmoru 

Tako su, eto, oni htjeli družiti sa mnom
I svakom nastavniku
A njih je bilo jako malo
Nastavniku Adžagi
Nastavnici Dobrili
I nastavniku Goranu
I nastavniku Ratku
Govorila si
Njih si uvjeravala
Da ta djeca
Ta nevina
Naivna
Djeca
Sve što žele je moje društvo
Oni jesu željeli mene
Znam to danas
Uvaljanu u blato
To su uvijek radili kad je kiša
Dođem
Gurnu me u blato
I sve je to bilo kao slučajno
Kao u igri
Kao u dječjoj jebenoj igrici
Kad se djeca igraju
A igrala su se
Jako su se dobro igrala sa mnom
Traže najbolju igračku
Koju će moći
Gaziti
Baciti
Uništavati
Kojoj će glave kao barbikama otkidati
I ja sam bila ta igračka
Oni su meni
Uz tvoju asistenciju
Uz tvoje visoko pokroviteljstvo
Glavu skinuli
Toliko puta
Toliko snažno
Toliko učinkovito
Toliko sjajno izvedeno
Da mislim da se može mjeriti zatvorskom kaznom
U tvoju sam kancelariju
U tvoj mrak
Nemoj to nikad zaboraviti
Ja nisam
Dolazila samo ja
i govorila si da se samo žele igrati
Od danas se draga pedagoginjo
Osobo koja vodi dijete
Igram samo ja

Čekala sam da se poigra Bog
Međutim
On je vrlo često spor
Valjda ta starost
Dvije tisuće godina imati u osobnoj znači imati
Alzheimerovu bolest

On je mene zbog drama u svijetu
Ponajviše onih u Ovalnom uredu
Zaboravio
I njemu sam oprostila
Ali tebi neću
Tebi neću sve i da mogu 

I došlo je vrijeme
Dolazi vrijeme
Da se sada ja
Poigram s tobom

Neugodno će biti
Vrlo neugodno
Upozoravam te
Budi u stanju borbene pripravnosti

Sad se  budim iz tvog mraka
Do sad sam u njemu spavala
Do sad sam u njemu bila
Eutanazirana
Tvojom rukom
Tvojom odlukom
Tvojim prešućivanjem
Tvojim nečinjenjem

Sagriješila sam mišlju
Poželjela sam toliko puta da umreš
Da te pregazi auto točno ono gdje kod škole
Ali znala sam da nema šanse
Jednosmjerna je
Priželjkivala sam da te i sama ubijem
U svojim sam te snovima svih ovih godina
Uglavnom davila golim rukama
Došlo je vrijeme
Dolazi vrijeme
Budim se
Ustajem iz tog mraka
I spremna sam
Nikad kao sad
Ne sagriješiti propustom 

(Dosta je meni više kršćanstva po Jobu
Dosta je meni više jobovske patnje i kušnje i suza
Sada želim samo izići iz tvog mraka
Progutati ga
Pojesti ga
Sad ja sudim
Sad ja sklapam savezništva
Želim samo osjetiti
Kako se u meni rađa
Abrahamova vatra
Ali da bi se to doista dogodilo
Moram te dati
Moram te predati
Kao žrtvu paljenicu
I potom otići
Vratiti se u svoj oganj
Da me pokopaju tamo gdje pripadam
A ne gdje si mi ti odredila
A ne tamo gdje si me ti poslala
I prije toga želim čuti samo jednu
Jedinu rečenicu
Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji

Gloria Lujanović 09. 06. 2024.