Mercedes

Prije petnaestak godina, sjećaš li se, ovo smo doživjeli u Mercatoru:

Uz policu s modelima automobila stajali su osmogodišnji dječak i baka. On je čežnjivo gledao jednog mercedesa, ona je govorila:

– Ali nemam sad novaca, još nije mirovina…

I otišli su, korak za korakom, prema blagajnama, gurajući kolica pred sobom.

– Ja ovo moram! – rekao sam ti, i zgrabio onog mercedesa.

Činio sam to zbog sebe: nisam se htio sjećati scene u kojoj dječak želi mercedes, a baka mu krajnje uvjerljivo govori da mirovina još nije stigla. Možda bi to bio jedini mercedes u njegovom životu.

Jedva smo ih stigli:

– Nemojte ovo ozbiljno shvatiti – rekao sam baki, njoj nije bilo ništa sumnjivo jer nas je bilo dvoje – ali slučajno smo naišli, i slučajno smo čuli, a ja sam imao novaca!

Baka je bila iznenađena, dječaku je, možda, bilo malo neugodno.

Ali je uzeo mercedes.

Toliko vremena potom, ja osjećam istu tugu i nelagodu kada se ovoga sjetim. Kao da i nisam dječaku kupio mercedesa.

Uzalud ulaziš u priču.

Nećeš joj promijeniti tok.

Miljenko Jergović 17. 05. 2020.