Ovu mi je fotografiju poslao Feđa Klarić, nakon što sam u Arteriji Slobodne Dalmacije objavio esej o sarajevsko-dalmatinskom slikaru Mariju Mikuliću. Rezigniran, ustvrdio sam da Marija ne znaju oni koji bi ga morali znati, da Mario ne treba ovome današnjem našem, poraženom, poniženom i betoniziranom svijetu. Pročitavši to, Feđa je otišao kod gospođe Lepe Smoje, skinuo Smojin portret s njezina zida, stavio portret Lepoj u ruke, i fotografirao. Osim što je to potvrda jedne davne prijateljske odanosti slikara i njegova modela, te njihovih bližih obitelji, ima nečega dubljeg i važnijeg u ovoj fotografiji. Odavno pokojni slikar Mario Mikulić Lepoj Smoje na zidu njezine sobe živim čini njezinog pokojnog Smoju. Eto ti umjetnosti i ljudskog života. (mj)
Mario, Lepa i Smoje
Ovu mi je fotografiju poslao Feđa Klarić, nakon što sam u Arteriji Slobodne Dalmacije objavio esej o sarajevsko-dalmatinskom slikaru Mariju Mikuliću. Rezigniran, ustvrdio sam da Marija ne znaju oni koji bi ga morali znati, da Mario ne treba ovome današnjem našem, poraženom, poniženom i betoniziranom svijetu. Pročitavši to, Feđa je otišao kod gospođe Lepe Smoje, skinuo Smojin portret s njezina zida, stavio portret Lepoj u ruke, i fotografirao. Osim što je to potvrda jedne davne prijateljske odanosti slikara i njegova modela, te njihovih bližih obitelji, ima nečega dubljeg i važnijeg u ovoj fotografiji. Odavno pokojni slikar Mario Mikulić Lepoj Smoje na zidu njezine sobe živim čini njezinog pokojnog Smoju. Eto ti umjetnosti i ljudskog života. (mj)