Ulazimo u prosinac. Pri dnu mjeseca hipnotizirajuće svijetli Božić. Svakog trenutka će ruknuti pretpraznička ludost. Do jučer krotki građani pretvorit će se u pobješnjele kupce. Trgovci već računaju zaradu i zadovoljno trljaju ruke. Božić sve više nalikuje na ogromni mol, na božićni sajam, na ljudima krcati Metro, Billu… Božić kao praznik trgovačke branše. Dan promocije. Zato hitam još na početku mjeseca objaviti svoju malu osobnu kampanju. Ona nije ni pod čijom patronažom, niti iza nje stoji ijedna institucija. Nije povezana sa slanjem sms-ova. Svaki deseti ne osvaja automobil ili putovanje za dvoje u turski resort. Nije dio promotivnoga paketa. Nazovimo je jednostavno “Darujmo knjigu za Božić”.
Jer darivanje knjige lijepa je gesta. Ima u tome ukusa i neke posebne estetike. Ima ekologije duha. Ne znam kako to objasniti. Nije kao da daruješ dezodorans ili automobil.
Jer knjiga je vrlo osoban dar. Jer darivaš riječi, darivaš priču. I kazuješ nešto njome onome kome je daruješ. Jer knjiga je polagani dar, dar koji traje. Ne trošiš ga, ne ispijaš i ne bacaš njegov omot. (I to je dio ekologije). Darovati knjigu za Božić nešto je sasvim posebno. U tome ima stila, nečeg retro. Jer Božići su napravljeni od knjiga koje smo čitali, od priča koje su nam pričali. Sjećam se vrlo dobro “Djevojčice sa šibicama” koju sam kao dijete dobio i kroz skrivene suze čitao. Kako bi izgledao Božić bez te priče? Ili bez “Dara mudraca” O’Henrija? Ili bez Dickensa u kojemu možeš potonuti do beskraja? Ili bez Auggie Wrenove božićne priče Paula Austera?
Darujem ovu malu osobnu kampanju onima koji se pitaju kako da ne poklone isti parfem, šal ili nakit kao i prošle godine.
Nadam se da će je pročitati i oni koji otvaraju uglavnom ekonomske stranice, direktori banaka, šefovi firmi. Iznenadite svoje zaposlenike za Božić darovanjem knjige. Ili dodajte knjigu ostalim uredskim tričarijama koje ćete dijeliti povodom blagdana.
Kada je neko društvo u dugoj i teškoj krizi, najprije odbacuje ono što mu se čini suvišnim i nepotrebnim. Knjige i općenito kultura olako su prepoznate kao suvišan trošak. Kao nešto što nije roba od najveće važnosti. Čini mi se da polako počinjemo uviđati obratno. Knjige i kultura jesu roba od najveće važnosti u svakom normalnom društvu.
Ako više ljudi daruje knjigu za Božić, vjerujem da će to malo umanjiti gubitak čarobnosti blagdana. Reducirat će sveukupni kič, prigušit će ton histeriji.
Razgraničit će prazničnog od pazarnog čovjeka.
Jer Božić nije promocija, nego dar i čudo. A bez čuda se ne živi. Osobito ne danas, osobito ne ovdje.
Daruj knjigu za Božić
S bugarskog prevela: Ksenija Banović
Ulazimo u prosinac. Pri dnu mjeseca hipnotizirajuće svijetli Božić. Svakog trenutka će ruknuti pretpraznička ludost. Do jučer krotki građani pretvorit će se u pobješnjele kupce. Trgovci već računaju zaradu i zadovoljno trljaju ruke. Božić sve više nalikuje na ogromni mol, na božićni sajam, na ljudima krcati Metro, Billu… Božić kao praznik trgovačke branše. Dan promocije. Zato hitam još na početku mjeseca objaviti svoju malu osobnu kampanju. Ona nije ni pod čijom patronažom, niti iza nje stoji ijedna institucija. Nije povezana sa slanjem sms-ova. Svaki deseti ne osvaja automobil ili putovanje za dvoje u turski resort. Nije dio promotivnoga paketa. Nazovimo je jednostavno “Darujmo knjigu za Božić”.
Jer darivanje knjige lijepa je gesta. Ima u tome ukusa i neke posebne estetike. Ima ekologije duha. Ne znam kako to objasniti. Nije kao da daruješ dezodorans ili automobil.
Jer knjiga je vrlo osoban dar. Jer darivaš riječi, darivaš priču. I kazuješ nešto njome onome kome je daruješ. Jer knjiga je polagani dar, dar koji traje. Ne trošiš ga, ne ispijaš i ne bacaš njegov omot. (I to je dio ekologije). Darovati knjigu za Božić nešto je sasvim posebno. U tome ima stila, nečeg retro. Jer Božići su napravljeni od knjiga koje smo čitali, od priča koje su nam pričali. Sjećam se vrlo dobro “Djevojčice sa šibicama” koju sam kao dijete dobio i kroz skrivene suze čitao. Kako bi izgledao Božić bez te priče? Ili bez “Dara mudraca” O’Henrija? Ili bez Dickensa u kojemu možeš potonuti do beskraja? Ili bez Auggie Wrenove božićne priče Paula Austera?
Darujem ovu malu osobnu kampanju onima koji se pitaju kako da ne poklone isti parfem, šal ili nakit kao i prošle godine.
Nadam se da će je pročitati i oni koji otvaraju uglavnom ekonomske stranice, direktori banaka, šefovi firmi. Iznenadite svoje zaposlenike za Božić darovanjem knjige. Ili dodajte knjigu ostalim uredskim tričarijama koje ćete dijeliti povodom blagdana.
Kada je neko društvo u dugoj i teškoj krizi, najprije odbacuje ono što mu se čini suvišnim i nepotrebnim. Knjige i općenito kultura olako su prepoznate kao suvišan trošak. Kao nešto što nije roba od najveće važnosti. Čini mi se da polako počinjemo uviđati obratno. Knjige i kultura jesu roba od najveće važnosti u svakom normalnom društvu.
Ako više ljudi daruje knjigu za Božić, vjerujem da će to malo umanjiti gubitak čarobnosti blagdana. Reducirat će sveukupni kič, prigušit će ton histeriji.
Razgraničit će prazničnog od pazarnog čovjeka.
Jer Božić nije promocija, nego dar i čudo. A bez čuda se ne živi. Osobito ne danas, osobito ne ovdje.
prosinac 2007