Rat je sve što imamo, nas dvije, ptice besmrtnice Užeglih pluća Gledamo ikonu i peremo čaše Ništa na ovom svijetu nije tako jako kao čemer u ustima Pamtim ga, još kao djevojčica, kada si prelazila rukom Kao flomasterom po ramenima Upisivala mape i ponavljala kako je ovaj prezir Nama od boga poklonjen I da se čuvamo neprijatelja i izroda ove kuće I svih ostalih kuća u kojima smo ostavile traga Rat je sve što imamo, zato i jesmo ovakve Ne može nas oprati niti jedna ljubavna pjesma Niti jedan pomen drugu i predsjedniku Niti jedan zagrljaj palog borca Rat je zbilja naša prva i posljednja pjesma I sve što kažem to nije više zavist, Samo potreba za tuđim pritiskom Odstranjivanjem gladi i zlurade težnje Nismo bile dobre žene, ni partnerke, ni radnice Sjedile smo hrabre, u sjeni, gledale za drugim kučkama Prosipale pića nad tuđim rukopisima I odlazile, lude i vlažne Tamo gdje odlaze sve izbjeglice, nakon prvog priznanja Da je nama rat dao to što smo zaslužile I da smo se tako i udaljile, od njih i njihovih talentovanih Sinova i kćeri Koji dobijaju ordenje i sve divne nagrade Samo zato što su uspjeli izdržati hladni front I uvaliti se u stranačke fotelje I ministarstva, Sve te žene, sa ratišta, koje su ljubile pogrešne I njihove fotografije u čizmama Prljavih prstiju, pobacanih po usnama Strahovi i patnje ovjenčani slavom I sisom sistema Rat je sve što imamo, zato i jesmo velike kao zimske jabuke pucamo od zdravlja a ni zagrizle još nismo
Mama
Rat je sve što imamo, nas dvije, ptice besmrtnice
Užeglih pluća
Gledamo ikonu i peremo čaše
Ništa na ovom svijetu nije tako jako kao čemer u ustima
Pamtim ga, još kao djevojčica, kada si prelazila rukom
Kao flomasterom po ramenima
Upisivala mape i ponavljala kako je ovaj prezir
Nama od boga poklonjen
I da se čuvamo neprijatelja i izroda ove kuće
I svih ostalih kuća u kojima smo ostavile traga
Rat je sve što imamo, zato i jesmo ovakve
Ne može nas oprati niti jedna ljubavna pjesma
Niti jedan pomen drugu i predsjedniku
Niti jedan zagrljaj palog borca
Rat je zbilja naša prva i posljednja pjesma
I sve što kažem to nije više zavist,
Samo potreba za tuđim pritiskom
Odstranjivanjem gladi i zlurade težnje
Nismo bile dobre žene, ni partnerke, ni radnice
Sjedile smo hrabre, u sjeni, gledale za drugim kučkama
Prosipale pića nad tuđim rukopisima
I odlazile, lude i vlažne
Tamo gdje odlaze sve izbjeglice, nakon prvog priznanja
Da je nama rat dao to što smo zaslužile
I da smo se tako i udaljile, od njih i njihovih talentovanih
Sinova i kćeri
Koji dobijaju ordenje i sve divne nagrade
Samo zato što su uspjeli izdržati hladni front
I uvaliti se u stranačke fotelje
I ministarstva,
Sve te žene, sa ratišta, koje su ljubile pogrešne
I njihove fotografije u čizmama
Prljavih prstiju, pobacanih po usnama
Strahovi i patnje ovjenčani slavom
I sisom sistema
Rat je sve što imamo, zato i jesmo velike
kao zimske jabuke
pucamo od zdravlja
a ni zagrizle još nismo