Majstori i majstorije/19

BRAVAR

 

Posljednji put su ga vidjeli kad se uvlačio u onu rupu, sličnu nepravilnoj osmici, u koju ljudi guraju ključ.

Otkad je završio zanat, a već su mu i vjeđe sijede, bijele kao u mlinara, pravi jednu jedinu bravu. Onu koju niko nikada neće moći ničim da otključa, osim ključem koji će on sam napraviti. Čak ni mitskom biljkom raskovnik, koja otključava i Mojsijev kovčeg sa tablicama koje je dobio od Plamena s vrha Gore.

Bravu je davno napravio, tvrđu od čelika, čvršću od gleđi vučjeg očnjaka koji pamti grla mnogih zečeva, srna i jaganjaca, ni tenk je ne bi mogao smrviti, ni top raznijeti, ali ključ, jedan jedini kojim se može zaključati i otključati, nikako da napravi. Od čega god ga iskivao i brusio, bio je nemoćniji od običnog kalauza ili još običnijeg peroreza. Brava čvrsta, nerazrušiva, ali se lako otvara, kao djevojačko srce.

Onda je odlučio: sam će se prometnuti u ključ, Pa neka onda neko, majčin sine, pokuša prodrijeti u matericu njegove brave!

Posljednji put su ga vidjeli kada se, kao poljski miš u rupu, zavlačio u onu nepravilnu osmicu.

Ranko Pavlović 21. 04. 2019.