Majstori i majstorije/15

KLAVIR-ŠTIMER

 

Svaka žica na klaviru, kaže klavir-štimer, ima srce. I svaki čekić koji udara po njoj ima dušu. Dok zateže žicu, nastoji da ne bude prenapregnuta, da ne bi previše stisnula srce u sebi; ono mora slobodno da damara, jer samo će tako taknuti srca onih koji slušaju muziku. Čekiću dok čisti usijanu glavu, priziva paperjaste oblake da ga obaviju, jer samo kad osjeti njihovu bestežinsku nježnost, taj mali bat znaće da podesi svoj udarac koji će žica osjetiti kao milovanje i uzdah dragosti pretočiti u note.

Dok radi, klavir-štimer voli da prostorijom u kojoj su on i klavir šumori tišina. Jedino tako neće im smetati prisustvo stvari i moći će da usklade otkucaje srca. Kad i instrument i majstor osjete da je sve na svom mjestu, oko njih će u očaravajućem sazvučju elegantno obučena gospoda kristalnom dvoranom u naručjima ponijeti dame u šuštavim haljinama, čije noge, kako  se čini, ne dotiču mermerni pod.

Prišulja se ponekad klavir-štimer u neki mračni kutak koncertne dvorane i dok sluša nesputane ovacije maestru koji se klanja publici desnom rukom oslonjen na klavir, osjeća da je dio tog oduševljenja upućen i njegovim vještim rukama koje je pokretalo srce dok su razmrsivale nerve u instrumentu.

Ranko Pavlović 04. 10. 2018.