Ljiljo, dugo se nismo vidjele I ne znam znaš li, je li došlo do tebe, To da me nisi spasila, Nije da si se nešto trudila, Ljiljo, Ja sam bila broj na kraju radnog dana, Jedna dijagnoza više manje, Jedno ispaćeno dijete kojem ni vojska ljiljana ne bi pomogla, Trebala si Ljiljo kalašnjikov pa u moju kuću, To bi pomoglo, A ne tablete, jebem te u usta ludu, To mi je komšija govorio kad bi mu dojadilo Što vrištim dok gleda vijesti, A njegova majka koja je šutjela, Svetozarka kuja stara, dok me otac mlatio u krvi I majka urlala od smijeha i govorila šta cmizdriš tuko,
njegova majka zatvara prozore kao nekad i kaže ne budi lud,
ti si moj sin, znaš kakva je ona, ali ti nisi, ti si moj sin, Ljiljo, nosiš li još onaj ljubičasti karmin, Ne bih voljela da si mi majka ni maćeha Moja je majka bila blaga žena, lijepa i pokorna Dok iz nje ne bi provalilo naše iskonsko zlo, Ono koje provaljuje iz mene Kad ti u snu jebem mater, Ljiljana, I godine koje sam na tebe spičkala, Vrati pare, Ljiljana, Nije ti ovo bona Amerika, Znaš li Ljiljo da sam usred Beograda pjevala Evo već je ljeto, a tebe još nema, I mjerila koliko treba katova Da lubanju razlupam ko čovjek Da ne spadnem ocu i majki na krevet, Nego u zemlju na dug, Pa me nazvao jebač I nisam se bacila, Pozvala sam taksi i šminkala se unutra, A taksista me pitao kuda idem ovako lepa, I ja sam rekla, u smrt mili moj, u smrt. Šutio je do njegovog stana, A onda je kad sam izlazila rekao Bog sve gleda, Zadržala sam pljuvačku, Ljiljo, pogledao me bog konačno, Lude i siromašne kurve prve idu u raj
Ljiljana
Ljiljo, dugo se nismo vidjele
I ne znam znaš li, je li došlo do tebe,
To da me nisi spasila,
Nije da si se nešto trudila, Ljiljo,
Ja sam bila broj na kraju radnog dana,
Jedna dijagnoza više manje,
Jedno ispaćeno dijete kojem ni vojska ljiljana ne bi pomogla,
Trebala si Ljiljo kalašnjikov pa u moju kuću,
To bi pomoglo,
A ne tablete, jebem te u usta ludu,
To mi je komšija govorio kad bi mu dojadilo
Što vrištim dok gleda vijesti,
A njegova majka koja je šutjela, Svetozarka kuja stara, dok me otac mlatio u krvi
I majka urlala od smijeha i govorila šta cmizdriš tuko,
njegova majka zatvara prozore kao nekad i kaže ne budi lud,
ti si moj sin, znaš kakva je ona, ali ti nisi, ti si moj sin,
Ljiljo, nosiš li još onaj ljubičasti karmin,
Ne bih voljela da si mi majka ni maćeha
Moja je majka bila blaga žena, lijepa i pokorna
Dok iz nje ne bi provalilo naše iskonsko zlo,
Ono koje provaljuje iz mene
Kad ti u snu jebem mater, Ljiljana,
I godine koje sam na tebe spičkala,
Vrati pare, Ljiljana,
Nije ti ovo bona Amerika,
Znaš li Ljiljo da sam usred Beograda pjevala
Evo već je ljeto, a tebe još nema,
I mjerila koliko treba katova
Da lubanju razlupam ko čovjek
Da ne spadnem ocu i majki na krevet,
Nego u zemlju na dug,
Pa me nazvao jebač
I nisam se bacila,
Pozvala sam taksi i šminkala se unutra,
A taksista me pitao kuda idem ovako lepa,
I ja sam rekla, u smrt mili moj, u smrt.
Šutio je do njegovog stana,
A onda je kad sam izlazila rekao
Bog sve gleda,
Zadržala sam pljuvačku,
Ljiljo, pogledao me bog konačno,
Lude i siromašne kurve prve idu u raj