_________________(Pišem ovaj dnevnik radi sebe i svih vas koji ćete u njemu naći bar malo utjehe. Na kraju ljeta, u septembru, izbrisat ću ga sa svog kompjutora. Pustit ću ga da živi na internetu, kao ptica.)
*
Noćas je bilo olujno nevrijeme. Kroz prozor smo ga gledali
Iz mračnih prostorija Kao vojsku, u prolazu
I šapatom jedni druge Dodirivali
*
Kiša je umirila šumu Pa čujemo tek kosa
Kako šuška Kako hoda
*
Večeras, dok smo se vozili biciklima Vidjeli smo više mrtvih ptica
Neka od njihovih tijela, već su bile Izjele druge životinje
Vozeći se, zamišljao sam kako vjetar Vitla malim pticama, kako iz krošnji
Ruši gnijezda pa ih nosa Prazna po poljima
A onda, da bih se odazvao sinu Misao o pticama sam ispustio
Kao čašu
*
Dok sam se češao iza desnog uha Pod prstom sam osjetio puhicu
U trenutku kad sam je stisnuo Kao da sam se pretvorio u desetogodišnjeg sebe
Najednom sam tijelo osjećao mladim, i sramnim I svijet mi se bio smanjio
Možda tako, po nama, u mjestima iza ušiju U pazušnim jamama, po leđima
Nahvatava se naša prošlost Kao paučina
*
Sve je u svjetlu, jedino sam u to siguran Razmišljam dok kavadu križam na četvero
Dok u zlatnu masnoću, u tavi Umačem grudvicu spužvastog hljeba
Dok hljeb prinosim ustima
*
Ljeto se zamrsilo u zavjesu Koja se njiše na vjetru
Ljetni dnevnik/5
_________________(Pišem ovaj dnevnik radi sebe i svih vas koji ćete u njemu naći bar malo utjehe. Na kraju ljeta, u septembru, izbrisat ću ga sa svog kompjutora. Pustit ću ga da živi na internetu, kao ptica.)
*
Noćas je bilo olujno nevrijeme.
Kroz prozor smo ga gledali
Iz mračnih prostorija
Kao vojsku, u prolazu
I šapatom jedni druge
Dodirivali
*
Kiša je umirila šumu
Pa čujemo tek kosa
Kako šuška
Kako hoda
*
Večeras, dok smo se vozili biciklima
Vidjeli smo više mrtvih ptica
Neka od njihovih tijela, već su bile
Izjele druge životinje
Vozeći se, zamišljao sam kako vjetar
Vitla malim pticama, kako iz krošnji
Ruši gnijezda pa ih nosa
Prazna po poljima
A onda, da bih se odazvao sinu
Misao o pticama sam ispustio
Kao čašu
*
Dok sam se češao iza desnog uha
Pod prstom sam osjetio puhicu
U trenutku kad sam je stisnuo
Kao da sam se pretvorio u desetogodišnjeg sebe
Najednom sam tijelo osjećao mladim, i sramnim
I svijet mi se bio smanjio
Možda tako, po nama, u mjestima iza ušiju
U pazušnim jamama, po leđima
Nahvatava se naša prošlost
Kao paučina
*
Sve je u svjetlu, jedino sam u to siguran
Razmišljam dok kavadu križam na četvero
Dok u zlatnu masnoću, u tavi
Umačem grudvicu spužvastog hljeba
Dok hljeb prinosim ustima
*
Ljeto se zamrsilo u zavjesu
Koja se njiše na vjetru
Pored zaboravljenog prozora