Ljetni dnevnik/4

_________________(Pišem ovaj dnevnik radi sebe i svih vas koji ćete u njemu naći bar malo utjehe. Na kraju ljeta, u septembru, izbrisat ću ga sa svog kompjutora. Pustit ću ga da živi na internetu, kao ptica.)

 

*

Podne je. Pokušavam zaspati
Dok sa zvučnika svira Bahov Adađo

Stišan toliko
Da po njemu, kao gusjenica

Puže pjesma cvrčaka
Što nadire izvana

*

Dok usnivam, već počinjem da sanjam
Pa se svako malo ustajem i zapisujem 

U snu, vidim selo, samo što je umjesto polja
Veliko plavo more

S kojeg pušika
Ljetni vjetrić

Tu su i neki ljudi, samo nas nigdje nema

*

Taj mi san priziva u sjećanje jedan dan
Kad sam, zagledan kroz prozor

Vidio neke ljude kako vodom iz šlaufa
Spiru pločice na terasi moje kuće

Po pločicama boje terakote, bilo je zemlje
Koju su nanijeli oni što su me netom prije pokopali

Dvorište je odisalo nekom finom mirnoćom
Negdje u selu je neko upalio traktor

A ljudi na terasi, zajedničkim snagama
Povukli su saksiju sa stabljikom limuna

Za suncem

*

Nakon što sam odspavao, uzeo sam čitati
Zapisane snove

Ništa u riječima nije ostalo od plavetnila
Mora koje sam vidio umjesto polja

Ni daška ljetnog vjetra
Što je popuhivao s pučine

*

Sjedim na terasi i čekam sumrak
Nastojim ulijeniti mozak, do te mjere

Da ni o čemu ne razmišljam
Da samo sjedim, gol do pasa

I bosih nogu

Da gledam kud me zvuk navede
Malo preko ceste, za autom u prolazu

Malo u pravcu metle oko koje se
Vrzma mačka

*

Željan sam dosade, one fine djetinje
U kojoj šutimo zajedno sa ocem

Na terasi u predvečerje
I kroz prozor, iz kuće slušamo

Uvodnu špicu serije The Simpsons
Čekamo da majka ustane, i da fildžane

Pođe potkupljati na srebrenu tacnu
Da ih s mraka, bijele, odnese

Almin Kaplan 22. 07. 2024.