Godina je 1976. Na stranici kulture sarajevskog “Oslobođenja” 17. oktobra štampan je tekst “Prvo objavljivanje Valrijevog Sunca”. Kratak, pa ga mogu navesti u sjelini:
“Pjesma ‘Sunce’ Pola Valerija, evo, prvi put se objavljuje i čitaoci našeg lista su prvi, izuzimajući pjesnikovu rodbinu i neke prijatelje, koji je mogu pročitati. To što svoje prvo štampanje nije doživjela na francuskom, već na srpskohrvatskom jeziku, treba zahvaliti upornosti i traganju banjalučkog knjižvnog prevodioca Kolje Mićevića. On je, sarađujući sa pjesnikovom kćerkom Agatom Valeri, iz zaostavštine poznatog francuskog poete dobio neobjavljene rukopise, među kojima i dosje ‘Dobro’ sa pedesetak tekstova poetske proze i poezije u slobodnom stihu, do sada neobjavljenih. Prvi prevodi biće uskoro objavljeni u nekim jugoslovenskim listovima i časopisima, a tek kasnije će, sudeći po svemu, biti štanpani u Francuskoj.
Do ovog otkrića nije došlo slučajno, ono je plod dugogodišnjeg rada i traganja. Mićević je prije dvanaest godina, već tada zaokupljen prevođenjem, otkrio Valerijevu pjesmu ‘Narcis govori’ i prevod objavo u ‘Delu’. Od tada neprekidno druguje s Valerijevom poezijom. Nešto kasnije (1967) prevod pjesme ‘Mlada Parka’ objavljen je kao uvodni prilog u časopisu ‘Književnost’, a dvije godne kasnije i kao knjiga s Mićevićevim crtežima u boji. Uslijedilo je prevođenje poema ‘Nacrt zmijca’, ‘Pitija’ i ‘Morsko groblje’.“
Ispod ovog kratkog teksta, s obilježjima ekskluzivnosti, stajalo je moje ime, jer sam tada bio dopisnik ovog lista iz Banjaluke. U uočljivom, uokvirenom antrfleu, čitaoci su dobili pjesmu
SUNCE
Himna stvarnog Boga Pravdo neobična. Nepostojanje uzvišeno Sublimna odsutnosti. Ponore tame, o Čisti tako Čisti, tako Visoki sve što znamo o Tebi odaje te nepravednim Svetlosti bezmerna, a ipak šta ima mračnije? 1943. godine
Nešto kasnije (28. novembra) u istom listu, u tekstu pod naslovom “Jugoslovenska premijera Valerijeve poezije”, on kaže da otkriće Valerijevih dotad nepoznatih tekstova jest senzacionalno, ali nikako ne bi volio da se govori i piše i da je senzacionalističko. Uz tvrdnju da je kćerka Agata savršen izvršilac testamenta svog oca, ističe da je stekao njeno povjerenje i dobio Valerijevu pisanu zaostavštinu. O tome je govorio za “Oslobođenje” (a ja pomno bilježio):
– Tako sam susreo do tada nepoznate Valerijeve pjesme, koje će, uvjeren sam, uveliko doprinijeti da se predstava o njemu kao akademskom, hermetičnom i od života dalekom pjesniku bitno promijeni, odnosno da se dopuni, da se vidi u kojoj je mjeri Valerijev napor bio jedinstven u poetskoj istoriji Evrope našeg stoljeća.
Ova epizoda pokazuje da je Kolja Mićević bio ne samo vrstan prevodilac nego i strastven tragalac. On će kasnije, u ediciji “Prevodi” banjalučkog “Glasa”, koju je znalački uređivao i koja je postala poznata i cijenjena ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji, nego i van granica te zemlje, objaviti Valerijeve “Sveske” u dva toma, što je samo djelić onoga što je iza sebe ostavio ovaj pjesnik, prevodilac, esejista, muzikolog, intelektualac evropskog profila.
Kolja, Valeri, Sunce
(Uz odlazak vrsnog prevodioca)
Godina je 1976. Na stranici kulture sarajevskog “Oslobođenja” 17. oktobra štampan je tekst “Prvo objavljivanje Valrijevog Sunca”. Kratak, pa ga mogu navesti u sjelini:
“Pjesma ‘Sunce’ Pola Valerija, evo, prvi put se objavljuje i čitaoci našeg lista su prvi, izuzimajući pjesnikovu rodbinu i neke prijatelje, koji je mogu pročitati. To što svoje prvo štampanje nije doživjela na francuskom, već na srpskohrvatskom jeziku, treba zahvaliti upornosti i traganju banjalučkog knjižvnog prevodioca Kolje Mićevića. On je, sarađujući sa pjesnikovom kćerkom Agatom Valeri, iz zaostavštine poznatog francuskog poete dobio neobjavljene rukopise, među kojima i dosje ‘Dobro’ sa pedesetak tekstova poetske proze i poezije u slobodnom stihu, do sada neobjavljenih. Prvi prevodi biće uskoro objavljeni u nekim jugoslovenskim listovima i časopisima, a tek kasnije će, sudeći po svemu, biti štanpani u Francuskoj.
Do ovog otkrića nije došlo slučajno, ono je plod dugogodišnjeg rada i traganja. Mićević je prije dvanaest godina, već tada zaokupljen prevođenjem, otkrio Valerijevu pjesmu ‘Narcis govori’ i prevod objavo u ‘Delu’. Od tada neprekidno druguje s Valerijevom poezijom. Nešto kasnije (1967) prevod pjesme ‘Mlada Parka’ objavljen je kao uvodni prilog u časopisu ‘Književnost’, a dvije godne kasnije i kao knjiga s Mićevićevim crtežima u boji. Uslijedilo je prevođenje poema ‘Nacrt zmijca’, ‘Pitija’ i ‘Morsko groblje’.“
Ispod ovog kratkog teksta, s obilježjima ekskluzivnosti, stajalo je moje ime, jer sam tada bio dopisnik ovog lista iz Banjaluke. U uočljivom, uokvirenom antrfleu, čitaoci su dobili pjesmu
SUNCE
Himna stvarnog Boga
Pravdo neobična. Nepostojanje uzvišeno
Sublimna odsutnosti. Ponore tame, o Čisti
tako Čisti, tako Visoki
sve što znamo o Tebi odaje te nepravednim
Svetlosti bezmerna, a ipak šta ima mračnije?
1943. godine
Nešto kasnije (28. novembra) u istom listu, u tekstu pod naslovom “Jugoslovenska premijera Valerijeve poezije”, on kaže da otkriće Valerijevih dotad nepoznatih tekstova jest senzacionalno, ali nikako ne bi volio da se govori i piše i da je senzacionalističko. Uz tvrdnju da je kćerka Agata savršen izvršilac testamenta svog oca, ističe da je stekao njeno povjerenje i dobio Valerijevu pisanu zaostavštinu. O tome je govorio za “Oslobođenje” (a ja pomno bilježio):
– Tako sam susreo do tada nepoznate Valerijeve pjesme, koje će, uvjeren sam, uveliko doprinijeti da se predstava o njemu kao akademskom, hermetičnom i od života dalekom pjesniku bitno promijeni, odnosno da se dopuni, da se vidi u kojoj je mjeri Valerijev napor bio jedinstven u poetskoj istoriji Evrope našeg stoljeća.
Ova epizoda pokazuje da je Kolja Mićević bio ne samo vrstan prevodilac nego i strastven tragalac. On će kasnije, u ediciji “Prevodi” banjalučkog “Glasa”, koju je znalački uređivao i koja je postala poznata i cijenjena ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji, nego i van granica te zemlje, objaviti Valerijeve “Sveske” u dva toma, što je samo djelić onoga što je iza sebe ostavio ovaj pjesnik, prevodilac, esejista, muzikolog, intelektualac evropskog profila.