Lament nad crnom jamom

O njemu sad svi zbore riječima biranim
(mudraci iz grobalja spretno su citirani),
molitvu šapuću, ili múče minutu šutnje,
ali, čak i ovacijama sliče neki nekrolozi
(meazallah, mili Bože, Ti nam pomozi)

Prečista duša bješe, izvan laži i smutnje,
vele da u raj izravno će, kao i sve evlije,
jer ovo su čednō društvo preplele zmije,
račvasti im se jezik u svakoj spori krije,
ni u prolazu ne sretneš onu vedrinu lica,
pri svakom koraku zapaziš njušku lisca,
a još ako te snašao i dar istinskog pisca,
podozrenju si uvijek izložen, spletkama
koje žele da takvome laude onemoguće,
imbecilu priznanja pripadaju, i tetkama,
nagrade i lovorike su i za metrese vruće

A jedino on se protiv svih pošasti borio,
ne štedeći se, jadnik je u tome i sagorio,
stigao je od prijestonice čak do Fojnice,
kotrljao se do Čelića, i sve do Gnojnice,
bješe šef komisije, časopisa i Fondacije,
vapio je da mu ne izmakne ni jedan žiri,
(estetski kriterij ima sveudilj da se širi!),
zato je i stranke mijenjao, taj uzor žrtve
i altruizma, a vođom knjiške asocijacije
umoljen je da bude, inače sasvim mrtve,
uspijevao je da mudar savjet vlasti daje,
i ona, u lamentu, za nj i nad odrom haje

Nekaziv to je gubitak ove otužne nacije,
tako je izustio i naš umni prvosveštenik:
rupe što se ne zagrnu postaju spomenik;
u crnoj jami sad su i samarićanina kosti,
s nujnim versima što u jad ne žele bosti,
a nama, grešnima, On dušu neka prosti!

Amir Brka 08. 12. 2023.