Kvasac

 

misleći  na Siarhieja Šupu

 

U samoposlugu, stotinjak koraka od našeg nebodera, rijetko ulazimo. Preblizu nam je, kupovina je uvijek odlazak negdje. Tu dolaze penzioneri, ljudi koji se teško kreću, i sto je koraka njima odlazak negdje.

Život u izolaciji mijenja perspektivu. A zanimljivo je i vidjeti što se zbiva na mjestu koje je toliko blizu da tamo i ne odlazimo.

Kupujem tri bočice s mineralnom vodom i dezinfekcijski gel za ruke. Tek nešto da kupim.

Blagajnik s kirurškom maskom, koji me u svome dućanu nije ranije viđao, pita:

– Sused, došel je kvasac, bute?

Kupujem, da ga ne razočaram.

Po povratku doma otvaram hladnjak, pa se zagledam u paketić.

Na omotu nacrtan je muškarac s brcima kao u Tarasa Buljbe, u naručju, skoro kao dojenče, drži povelik hljeb. Ispod, ćiriličnim slovima piše drožži, i objašnjenje starinsko čemu sve svježi pekarski kvasac može da posluži.

Raznježi me to što je ovaj kvasac prva stvar koju sam ikad našao u nekom našem dućanu a da je proizvedena u Bjelorusiji. Stotinjak koraka od našeg nebodera, blizu da ne može dalje biti.

 

Miljenko Jergović 01. 04. 2020.