Iz razloga koji čitateljstvu nisu bitni, prošli vikend sam kupila Oglase.
Oglasi su, može se to i tako reći, krvna slika društva, a ovo je list specijalizovan za oglase pa možete zamisliti čega tu sve ima.
Preskačem stanove i automobile i moram da priznam da ne bih znala kako izgleda horizontalna brenta sa hidraulikom.
No, upadljivo je da se peći najčešće zovu Emina i kraljica. Nabokov u Blijedoj vatri primjećuje da se uraganima uvijek daju ženska imena. Možda je tako i sa pećima. Nekako je toplije kad nose ženska imena.
Mašine za šivenje su i dalje marke Bagat, a izgleda da na popularnost Gorenja nisu utjecale ni bestidne aktivnosti zloglasne Ljubljanske banke.
Muzička oprema nije tako zanimljiva kao što sam očekivala, ali zato u ugostiteljskoj opremi ima: LUTKA za izlog, KLUPA, za dvoje, drvena, 8 kom., TEPSIJE za burekdžinicu
APARAT za francuske palačinke
Jednom sam imala priliku da vidim bubanj za bingo star preko sto godina. Obojen jarko crvenom bojom, s loptama uredno poredanim pri dnu poput zuba u nekoj džinovskoj mandibuli, ta stvar je zastrašujuće mirovala. Koliko je ljudi usrećila, koliko unesrećila?
U velikom je bubnju još samo falio hrčak koji trči i na taj ga način održava u pokretu.
Svjesna da je traženje smisla u slučajnostima kao pokušaj da se prilikom autopsije u grudnom košu filovanom unutrašnjim organima nađe nekakva duša, obilazila sam oko bingo mašine kao vjernici oko Ćabe i dodirivala zamršeni splet hladnih metalnih žica koje su elegantno isporučivale loptice s brojevima.
Here it is, kako pjeva Koen, a onda je do vas šta ćete s njima.
Neko će možda završiti u Hefnerovoj vili, neko možda u samostanu; prostor za varijacije na temu između ove dvije krajnosti je beskonačan.
Nakon što sam upravo na ovom mjestu saznala da vjerujem u to što ne vjerujem i da pri tome vjerujem, moguće, u nekakav somun, malo je misterija preostalo u mom životu. Recimo, koju to tačno nijansu farbe za kosu koristi doktor Silajdžić ili ko je taj Viler čije ime, kada stoji kao pridjev, daje neobičnu težinu goblenskom vezu. Tada to nije samo goblen već Vilerov goblen.
Naravno, spoznaja o ovom zadnjem je udaljena samo jednim klikom miša, ali biće vremena i za to.
Tek sam postala svjesna somuna.
Za sportske fanove: neko iz inostranstva kupuje BROŠURU sa utakmice Sarajevo-Mančester Junajted 15.11.1967. i, kako dalje piše, za dobro očuvan primjerak plaća i 300 eura. A kupuje i ulaznicu sa ove utakmice za koju daje 50 eura.
Na ovaj oglas nemam ništa pretjerano pametno da napišem jer fudbal volim prvenstveno larpurlartistički, ali još iz Zabavnika znam da je krajem te ’67 izvršena prva transplantacija srca koju je obavio doktor Kristijan Barnard. Operacija uspjela, pacijent preživio.
Istina, nepunih dvadesetak dana, ali pionirskim se poduhvatima ne gleda u zube.
Moji favoriti u oglasima su redovno životinje. Ako vam trebaju pčele, krave simentalke, paunovi od 2.god, argentinske doge ili, kojim slučajem, srndać preparirani, kompletan, 390km (nisam u toku sa tržištem za taksidermične bambije ali, pitam se zašto baš tristo devedeset, zašto ne četiri stotine ili tristo pedeset?), ovo je pravo mjesto za nabavku.
Nedavno se pojavila vijest da su dobre šanse da se sarajevski zoološki vrt zatvori, navodno zbog jadnog stanja u kojem se životinje nalaze. Također, izgradnja zvjerinjaka sporo napreduje. Palo mi je na pamet da ne moraju da bacaju novac na izgradnju, dovoljno je da širom otvore kapije i životinje će bez problema dobiti ono što je bilo predviđeno planom & programom .
A ima i jedan humanista što mijenja štene pekinezera za mobitel.
Naravno, koji put mi se učinilo da se iz ovih oglasa može izroditi i kreativna saradnja. Recimo, na strani 56 izvjesni bubnjar traži angažman u ozbiljnom i afirmisanom bendu (iz Sarajeva), a samo dvije stranice napred bend iz Hercegovine (i to poznati) traži menadžera i tekstopisca koji bi radio za njih.
Zvati iza 14h.
Što se tiče odjeće, možda bi vrijedilo pogledati kako izgledaju čizme marke pustinjska oluja, a vidjela sam da se prodaje i jedna vjenčanica. Piše samo VJENČANICA. Konačno, šta dodati uz ovo, bijela, u ekstra stanju? Osim ako mladenka nije Džilijan iz Barnsovog romana Troje koja se dvaput udala u istoj haljini, teško da je vjenčanica nošena više od jednom
Za one koje zanimaju umjetnine, tu je
STARA razglednica Franca Jozefa u Begovoj džamiji u Sarajevu. Ovo prodaje neko u Republici Srpskoj.
Na ovoj razglednici je, dakako, zabilježena posjeta starog Franje Josipa tek aneksiranoj Bosni i Hercegovini i to prije tačno sto godina. Turneja je trajala od 3. do 15. juna i mnoge je gradove obišao ovaj starčić. Vladimir Dedijer piše kako je Franjo svom generalu Varešaninu rekao da ga je put po Bosni podmladio za dvadeset godina.
Pa, biće da i jeste, jer živio je još punih šesnaest godina.
Ima i oružja u oglasima i to:
Zastavinih pištolja, pušaka Orozuša, ruskih bokerica (u ekstra stanju), malokalibarskih sa snajperom, revolvera Arminius 38, samostrijela (sa optikom Svarovski, ja sam mislila da je Svarovski uglavnom nakit) te lovačkih pušaka pri čemu se nešto od ovoga prodaje samo licima koja imaju dozvolu.
Ako vam se neko zamjerio, znajte da se njemački Kolt ovdje može nabaviti po cijeni od 300 eura.
Ono što je malo neobično jeste da odmah iza ove rubrike s artiljerijom ide dječja oprema: kolica, nosiljke i skafanderi.
Prelazeći sve ovo s olovkom u ruci već sam savladala karakterističan diskurs oglasa:
CIGLA blok, visočka
DŽUGUM kalajisani, veći
KOLICA invalidska, nova
ĆILIM vuneni, Bejrut
Ima u ovoj lakonskoj preciznosti nešto od Andrićeve Proklete avlije, odnosno, načina na koji stari fratar Mijo Josić popisuje fra-Petrovu zaostavštinu na početku i na samom kraju romana Jedna kliješta, velika, kreševska. Jedna. (…) Jedna testera od čelika, mala njemačka. Jedna!
Veza sa Andrićem i oglasima ovdje ne prestaje. Moj omiljeni u ovom broju je ipak oglas slijedećeg sadržaja:
IDEM na hadž kao Bedel, samo ozbiljne ponude.
Ima u Znakovima pored puta pomenuti pisac jednu bilješku u kojoj stoji da bi volio da ima jednog bedela, pa da on živi ovaj život mjesto njega.
Bedel je nešto kao surogat, to jeste, zamjenski hadžija koji ide u Meku na konto nekog drugog.
Mislim da sam tu riječ prvi put čula od jedne od mojih sarajevskih stanodavki, inače pobožne žene i same hadžinice. Ona mi je još pričala i to kako se tokom rata na nebu ukazala izvjesna kuranska sura ispisana plamenim slovima. Ili je nebo bilo plamteće a sura obična, kaligrafska (jedna), nije išla u detalje. Pa vi sami složite odgovarajuću kombinaciju.
Lični kontakti nisu tako raznovrsni kao što znaju biti, pa osim uobičajenih usamljenih srca ima još nekoliko gej i svingerskih ponuda. Ali ima jedan gdje samo stoji
AKO ste za avanture samo zovite u svom prostoru.
Jako je i simpatičan OZBILJAN momak, sportista koji traži djevojku do dvadeset godina. Naš ozbiljan momak ima sedamnaest godina.
Tu i tamo ima nejasnoća pa neko, recimo, traži uni-mladića, a ima i jedan koji za sebe kaže da je nadasve stvaran i normalan.
Također, mnogo je tu, i previše, žena mladih i starijih koje bi ČISTILE, a
sve je više samaca i parova koji bi UZDRŽAVALI stariju osobu koja bi im po svojoj smrti prepisala stan.
Prijateljica mi pričala da se vremešne gospođe po Beogradu koje imaju povelike stanove nezgodne za održavanje organizuju po vrlo jednostavnom sistemu: kod jedne od njih žive a ostale stanove iznajmljuju i tako putuju po svijetu. Možda nema zemlje za starce, ali ima zato zemlje za starice.
Nakon što su nas zabavili kazani rakijski, džugumi kalajisani, bedeli i hekleri, ukazuje se i slijedeći oglas, u rubrici sa medicinskom opremom (prodaja):
BUBREG 0+.
I ispod broj mobitela.
I u tom trenutku prestaje biti zabavno listati bh. oglase.
I više ništa mi ne znači što se na samom kraju u Ponikvama prodaje ringišpil.
Kupujem, prodajem, oduzimam i dodajem
Iz razloga koji čitateljstvu nisu bitni, prošli vikend sam kupila Oglase.
Oglasi su, može se to i tako reći, krvna slika društva, a ovo je list specijalizovan za oglase pa možete zamisliti čega tu sve ima.
Preskačem stanove i automobile i moram da priznam da ne bih znala kako izgleda horizontalna brenta sa hidraulikom.
No, upadljivo je da se peći najčešće zovu Emina i kraljica. Nabokov u Blijedoj vatri primjećuje da se uraganima uvijek daju ženska imena. Možda je tako i sa pećima. Nekako je toplije kad nose ženska imena.
Mašine za šivenje su i dalje marke Bagat, a izgleda da na popularnost Gorenja nisu utjecale ni bestidne aktivnosti zloglasne Ljubljanske banke.
Muzička oprema nije tako zanimljiva kao što sam očekivala, ali zato u ugostiteljskoj opremi ima: LUTKA za izlog, KLUPA, za dvoje, drvena, 8 kom., TEPSIJE za burekdžinicu
APARAT za francuske palačinke
i moj favorit je, naravno,
BINGO oprema, sa ozvučenjem, kompletna, očuvana. (Ovo zadovoljstvo košta hiljadu eura)
Jednom sam imala priliku da vidim bubanj za bingo star preko sto godina. Obojen jarko crvenom bojom, s loptama uredno poredanim pri dnu poput zuba u nekoj džinovskoj mandibuli, ta stvar je zastrašujuće mirovala. Koliko je ljudi usrećila, koliko unesrećila?
U velikom je bubnju još samo falio hrčak koji trči i na taj ga način održava u pokretu.
Svjesna da je traženje smisla u slučajnostima kao pokušaj da se prilikom autopsije u grudnom košu filovanom unutrašnjim organima nađe nekakva duša, obilazila sam oko bingo mašine kao vjernici oko Ćabe i dodirivala zamršeni splet hladnih metalnih žica koje su elegantno isporučivale loptice s brojevima.
Here it is, kako pjeva Koen, a onda je do vas šta ćete s njima.
Neko će možda završiti u Hefnerovoj vili, neko možda u samostanu; prostor za varijacije na temu između ove dvije krajnosti je beskonačan.
Među umjetninama se prodaje i
VILEROV goblen Tajna večera urađen originalnim bodom.
Nakon što sam upravo na ovom mjestu saznala da vjerujem u to što ne vjerujem i da pri tome vjerujem, moguće, u nekakav somun, malo je misterija preostalo u mom životu. Recimo, koju to tačno nijansu farbe za kosu koristi doktor Silajdžić ili ko je taj Viler čije ime, kada stoji kao pridjev, daje neobičnu težinu goblenskom vezu. Tada to nije samo goblen već Vilerov goblen.
Naravno, spoznaja o ovom zadnjem je udaljena samo jednim klikom miša, ali biće vremena i za to.
Tek sam postala svjesna somuna.
Za sportske fanove: neko iz inostranstva kupuje BROŠURU sa utakmice Sarajevo-Mančester Junajted 15.11.1967. i, kako dalje piše, za dobro očuvan primjerak plaća i 300 eura. A kupuje i ulaznicu sa ove utakmice za koju daje 50 eura.
Na ovaj oglas nemam ništa pretjerano pametno da napišem jer fudbal volim prvenstveno larpurlartistički, ali još iz Zabavnika znam da je krajem te ’67 izvršena prva transplantacija srca koju je obavio doktor Kristijan Barnard. Operacija uspjela, pacijent preživio.
Istina, nepunih dvadesetak dana, ali pionirskim se poduhvatima ne gleda u zube.
Moji favoriti u oglasima su redovno životinje. Ako vam trebaju pčele, krave simentalke, paunovi od 2.god, argentinske doge ili, kojim slučajem, srndać preparirani, kompletan, 390km (nisam u toku sa tržištem za taksidermične bambije ali, pitam se zašto baš tristo devedeset, zašto ne četiri stotine ili tristo pedeset?), ovo je pravo mjesto za nabavku.
Nedavno se pojavila vijest da su dobre šanse da se sarajevski zoološki vrt zatvori, navodno zbog jadnog stanja u kojem se životinje nalaze. Također, izgradnja zvjerinjaka sporo napreduje. Palo mi je na pamet da ne moraju da bacaju novac na izgradnju, dovoljno je da širom otvore kapije i životinje će bez problema dobiti ono što je bilo predviđeno planom & programom .
A ima i jedan humanista što mijenja štene pekinezera za mobitel.
Naravno, koji put mi se učinilo da se iz ovih oglasa može izroditi i kreativna saradnja. Recimo, na strani 56 izvjesni bubnjar traži angažman u ozbiljnom i afirmisanom bendu (iz Sarajeva), a samo dvije stranice napred bend iz Hercegovine (i to poznati) traži menadžera i tekstopisca koji bi radio za njih.
Zvati iza 14h.
Što se tiče odjeće, možda bi vrijedilo pogledati kako izgledaju čizme marke pustinjska oluja, a vidjela sam da se prodaje i jedna vjenčanica. Piše samo VJENČANICA. Konačno, šta dodati uz ovo, bijela, u ekstra stanju? Osim ako mladenka nije Džilijan iz Barnsovog romana Troje koja se dvaput udala u istoj haljini, teško da je vjenčanica nošena više od jednom
Za one koje zanimaju umjetnine, tu je
STARA razglednica Franca Jozefa u Begovoj džamiji u Sarajevu. Ovo prodaje neko u Republici Srpskoj.
Na ovoj razglednici je, dakako, zabilježena posjeta starog Franje Josipa tek aneksiranoj Bosni i Hercegovini i to prije tačno sto godina. Turneja je trajala od 3. do 15. juna i mnoge je gradove obišao ovaj starčić. Vladimir Dedijer piše kako je Franjo svom generalu Varešaninu rekao da ga je put po Bosni podmladio za dvadeset godina.
Pa, biće da i jeste, jer živio je još punih šesnaest godina.
Ima i oružja u oglasima i to:
Zastavinih pištolja, pušaka Orozuša, ruskih bokerica (u ekstra stanju), malokalibarskih sa snajperom, revolvera Arminius 38, samostrijela (sa optikom Svarovski, ja sam mislila da je Svarovski uglavnom nakit) te lovačkih pušaka pri čemu se nešto od ovoga prodaje samo licima koja imaju dozvolu.
Ako vam se neko zamjerio, znajte da se njemački Kolt ovdje može nabaviti po cijeni od 300 eura.
Ono što je malo neobično jeste da odmah iza ove rubrike s artiljerijom ide dječja oprema: kolica, nosiljke i skafanderi.
Prelazeći sve ovo s olovkom u ruci već sam savladala karakterističan diskurs oglasa:
CIGLA blok, visočka
DŽUGUM kalajisani, veći
KOLICA invalidska, nova
ĆILIM vuneni, Bejrut
Ima u ovoj lakonskoj preciznosti nešto od Andrićeve Proklete avlije, odnosno, načina na koji stari fratar Mijo Josić popisuje fra-Petrovu zaostavštinu na početku i na samom kraju romana
Jedna kliješta, velika, kreševska. Jedna. (…)
Jedna testera od čelika, mala njemačka. Jedna!
Veza sa Andrićem i oglasima ovdje ne prestaje. Moj omiljeni u ovom broju je ipak oglas slijedećeg sadržaja:
IDEM na hadž kao Bedel, samo ozbiljne ponude.
Ima u Znakovima pored puta pomenuti pisac jednu bilješku u kojoj stoji da bi volio da ima jednog bedela, pa da on živi ovaj život mjesto njega.
Bedel je nešto kao surogat, to jeste, zamjenski hadžija koji ide u Meku na konto nekog drugog.
Mislim da sam tu riječ prvi put čula od jedne od mojih sarajevskih stanodavki, inače pobožne žene i same hadžinice. Ona mi je još pričala i to kako se tokom rata na nebu ukazala izvjesna kuranska sura ispisana plamenim slovima. Ili je nebo bilo plamteće a sura obična, kaligrafska (jedna), nije išla u detalje. Pa vi sami složite odgovarajuću kombinaciju.
Lični kontakti nisu tako raznovrsni kao što znaju biti, pa osim uobičajenih usamljenih srca ima još nekoliko gej i svingerskih ponuda. Ali ima jedan gdje samo stoji
AKO ste za avanture samo zovite u svom prostoru.
Jako je i simpatičan OZBILJAN momak, sportista koji traži djevojku do dvadeset godina. Naš ozbiljan momak ima sedamnaest godina.
Tu i tamo ima nejasnoća pa neko, recimo, traži uni-mladića, a ima i jedan koji za sebe kaže da je nadasve stvaran i normalan.
Također, mnogo je tu, i previše, žena mladih i starijih koje bi ČISTILE, a
sve je više samaca i parova koji bi UZDRŽAVALI stariju osobu koja bi im po svojoj smrti prepisala stan.
Prijateljica mi pričala da se vremešne gospođe po Beogradu koje imaju povelike stanove nezgodne za održavanje organizuju po vrlo jednostavnom sistemu: kod jedne od njih žive a ostale stanove iznajmljuju i tako putuju po svijetu. Možda nema zemlje za starce, ali ima zato zemlje za starice.
Nakon što su nas zabavili kazani rakijski, džugumi kalajisani, bedeli i hekleri, ukazuje se i slijedeći oglas, u rubrici sa medicinskom opremom (prodaja):
BUBREG 0+.
I ispod broj mobitela.
I u tom trenutku prestaje biti zabavno listati bh. oglase.
I više ništa mi ne znači što se na samom kraju u Ponikvama prodaje ringišpil.
Sa dvadeset i četiri stolice.