Onoga kasnoljetnog dana prije pet godina sjedili smo u slastičarni na rovinjskoj rivi. Konobar se raspitivao jesmo li na odmoru. Ne, rekla si, došli smo da sahranimo Mirka Kovača. I onda si mu u dvije riječi objasnila tko je Kovač.
– Nisam znao da tu živi veliki pisac! – rekao je, istinski razočaran, i kao da bi nešto drukčije bilo da je znao.
Od Kovača on, vjerojatno, neće pročitati ni retka, ali mu je osjećaj gubitka u trenutku takav kao da je pročitao i razumio sve. I sad mu izmiče život.
Konobar
Onoga kasnoljetnog dana prije pet godina sjedili smo u slastičarni na rovinjskoj rivi. Konobar se raspitivao jesmo li na odmoru. Ne, rekla si, došli smo da sahranimo Mirka Kovača. I onda si mu u dvije riječi objasnila tko je Kovač.
– Nisam znao da tu živi veliki pisac! – rekao je, istinski razočaran, i kao da bi nešto drukčije bilo da je znao.
Od Kovača on, vjerojatno, neće pročitati ni retka, ali mu je osjećaj gubitka u trenutku takav kao da je pročitao i razumio sve. I sad mu izmiče život.
Zato konobara pamtim.