Kiša na Bosforu

Stojim na rumelijskom keju i posmatram
Kako otud, iz pravca u kojem bi –
Ako je vjerovati zemljopisnim mapama –
Trebao biti Ararat, dolazi kiša.

Doživljaj je u početku sasvim vizualan:
Bezbroj nijansi plave
U prostoru od neba do mora,
Od mora do neba,
Nadima se, širi i putuje kroz
Akvarel majskog predvečerja.

I tek onda, kada do ušiju
Dopre gust i praskav šum, ni časa prije,
U dubini, dole gdje sužava se vidokrug,
Poneka munja obasja prizore onostrane,

Obasja olupinu Nuhove lađe.