Stojim na rumelijskom keju i posmatram Kako otud, iz pravca u kojem bi – Ako je vjerovati zemljopisnim mapama – Trebao biti Ararat, dolazi kiša.
Doživljaj je u početku sasvim vizualan: Bezbroj nijansi plave U prostoru od neba do mora, Od mora do neba, Nadima se, širi i putuje kroz Akvarel majskog predvečerja.
I tek onda, kada do ušiju Dopre gust i praskav šum, ni časa prije, U dubini, dole gdje sužava se vidokrug, Poneka munja obasja prizore onostrane,
Kiša na Bosforu
Stojim na rumelijskom keju i posmatram
Kako otud, iz pravca u kojem bi –
Ako je vjerovati zemljopisnim mapama –
Trebao biti Ararat, dolazi kiša.
Doživljaj je u početku sasvim vizualan:
Bezbroj nijansi plave
U prostoru od neba do mora,
Od mora do neba,
Nadima se, širi i putuje kroz
Akvarel majskog predvečerja.
I tek onda, kada do ušiju
Dopre gust i praskav šum, ni časa prije,
U dubini, dole gdje sužava se vidokrug,
Poneka munja obasja prizore onostrane,
Obasja olupinu Nuhove lađe.