Kao rima

Pregazio sam svakojake bare
Ljudskoga gadstva
Kako bih se osjetio, na časke barem,
Istinskim sudionikom
Svjetskoga bogatstva
Koji nema volje da naudi nikom.

Čista sam želja, lišena lica,
Da još ponešto saznam
Prije nego radna stolica
Ostane mi zauvijek prazna.

Tada čak i dozive očine
Čujem sa visočine
I nekad kao da pokojno juče
Pruža svemira ključe
Neučesniku ni u čem.

No često, iz buđenja, kroz kosti
Prođe mi prava zima:
Svijet je mjesto božje odsutnosti.
I zalud postoji. Ako ga čak  i ima.
Ali je zgodan, u pjesmi, kao rima.

30.7. 2019.

Marko Vešović 08. 08. 2019.