Iako Krava nije vidio tko je to rekao, ipak je odlučio to ne otrpjeti. Bio je pijan. Znao je samo odakle je ta “opaska” došla: s dijela šanka gdje su stajali Munja, Đole i Maršal. Sva trojica su bila u uniformama i pijana, s tim da je Maršal imao na glavi svoju bijelu šapku na kojoj je umjesto zvijezde stajalo ušato “U”. Rat je još trajao, ali je bilo jasno da se bliži kraju. Sada nisu ratovali u svom gradu, tu je vladao mir, već su autobusima odlazili na ratište pedesetak kilometara dalje, prema Srbima. Dan-dva ranije vratili su se iz Šipova, sa smjene, i cijelo to vrijeme bjesomučno su pili. Netko je dobacio Kravi kako “nema svoje ja”. Raspravljali su prije toga o Mravu koji je uzeo na kredit od Krave kilogram “trave”, prodao je, a sada je u susjednom kafiću cijeli dan pio i častio sve redom. Krava, zapravo, “nije imao svoje ja”, jer nije otišao do Mrava, po svoje pare, i usput ga pretukao ili mu propucao nogu.
“Ko vas jebe!” rekao je Krava. “Boli vas kurac za mojom travom!”
“Lik pije Jack Daniels”, rekao je Maršal, misleći na Mrava.
“Boli te kurac!” rekao je Krava.
“Samo kažem”, rekao je Maršal. “Druga je stvar da pije pivu ili konjak.”
“Kakve to ima veze!?”
“Time pokazuje da te ne poštuje.”
“Znam ja šta bi ti tio, da ja odem po svoju lovu pa da vas cilu večer častim.”
“Ne radi se o tome. Mrav je cili rat drko kurac u logistici, dok smo mi ćulili po rovovima. A sad te jebe u zdrav mozak. O tome se radi.”
“Šta tebe boli kurac za tim!?”
“Ništa. Samo kažem. Da nemaš svoje ja. I da se nemaš pravo ljutit kad ti to neko kaže.”
“A ti imaš svoje ja!?”
“Imam. Da je uzeo travu od mene, sad bi se nacrto tu i izbrojo mi moju lovu.”
“E, sad ćeš vidit ko nema svoje ja!” rekao je Krava, popio ostatak piva iz boce, ustao i izišao iz kafića.
Vratio se desetak minuta kasnije noseći u ruci motornu pilu. Svi su mislili kako se šali: bez obzira što su svi bili pijani, ovo je ipak bilo malo previše.
“Je li to ona motorka iz Šipova?” upitao je Munja.
Munja je bio s Kravom kad je ovaj u nekoj napuštenoj srpskoj kući pronašao motornu pilu. Radilo se o gotovo novoj Stihlovoj “četrdeset dvici”*. Ugledali su je gotovo istovremeno, ali se Krava bolje snašao i ugrabio pilu prije njega.
“Sad ćete vidit ko nema svoje ja”, rekao je Krava i upalio pilu.
Zatim ju je podigao i dodao gas, pa krenuo prema šanku gdje su stajali Đole, Munja i Maršal. Zamahnuo je pilom prema Maršalu, koji je bio najbliži, no on se na vrijeme izmaknuo i šina Kravine pile pala je po metalnoj oblozi šanka, pri čemu je lanac pukao, odvojio se od šine i pogodio police s pićem. Munja se prvi snašao, dohvatio je najbližu pivsku bocu i pogodio njome Kravu u glavu. Krava je pao, a zatim su ga sva trojica nastavili udarati nogama. Nisu gledali kamo udaraju, bez obzira što je Krava godinu-dvije ranije bio teško ranjen u glavu.
“Dosta je, ubit ćete ga!” rekao je netko i oni su prestali.
Konobar je potom pozvao hitnu. Došli su nakon par minuta, pokupili beživotno Kravino tijelo s poda i odnijeli ga.
Ipak, Krava je bio dobro. Već sljedeći dan sjedio je u kafiću i pio pivo na slamku. Lice mu je bilo izobličeno, a usne rasječene i natekle. Iako je bilo rano, Krava je bio poprilično popio. Zaplitao je jezikom i šuškao zbog natečenih usana.
“Šta ima?” rekao je Maršal kad je to jutro ušetao u kafić i ugledao Kravu kako mirno pije, kao da se ništa nije dogodilo.
“Mema mišta”, promumljao je Krava. “Jebo šoeka koji ima švoje ja”, rekao je potom i prešao vršcima prstiju preko lica, od čela pa naniže.
Zatim je izvukao iz džepa svežanj novčanica i pokazao ga.
“Ovo mi je Mrav jutroš donio. A prodo šam i motorku. Šaš popit?”
* Radi se o profesionalnoj motornoj pili “Stihl 042”, najčešćem modelu koji se koristio na ovim prostorima.
Kako je Krava pronašao svoje “ja”
Iako Krava nije vidio tko je to rekao, ipak je odlučio to ne otrpjeti. Bio je pijan. Znao je samo odakle je ta “opaska” došla: s dijela šanka gdje su stajali Munja, Đole i Maršal. Sva trojica su bila u uniformama i pijana, s tim da je Maršal imao na glavi svoju bijelu šapku na kojoj je umjesto zvijezde stajalo ušato “U”. Rat je još trajao, ali je bilo jasno da se bliži kraju. Sada nisu ratovali u svom gradu, tu je vladao mir, već su autobusima odlazili na ratište pedesetak kilometara dalje, prema Srbima. Dan-dva ranije vratili su se iz Šipova, sa smjene, i cijelo to vrijeme bjesomučno su pili. Netko je dobacio Kravi kako “nema svoje ja”. Raspravljali su prije toga o Mravu koji je uzeo na kredit od Krave kilogram “trave”, prodao je, a sada je u susjednom kafiću cijeli dan pio i častio sve redom. Krava, zapravo, “nije imao svoje ja”, jer nije otišao do Mrava, po svoje pare, i usput ga pretukao ili mu propucao nogu.
“Ko vas jebe!” rekao je Krava. “Boli vas kurac za mojom travom!”
“Lik pije Jack Daniels”, rekao je Maršal, misleći na Mrava.
“Boli te kurac!” rekao je Krava.
“Samo kažem”, rekao je Maršal. “Druga je stvar da pije pivu ili konjak.”
“Kakve to ima veze!?”
“Time pokazuje da te ne poštuje.”
“Znam ja šta bi ti tio, da ja odem po svoju lovu pa da vas cilu večer častim.”
“Ne radi se o tome. Mrav je cili rat drko kurac u logistici, dok smo mi ćulili po rovovima. A sad te jebe u zdrav mozak. O tome se radi.”
“Šta tebe boli kurac za tim!?”
“Ništa. Samo kažem. Da nemaš svoje ja. I da se nemaš pravo ljutit kad ti to neko kaže.”
“A ti imaš svoje ja!?”
“Imam. Da je uzeo travu od mene, sad bi se nacrto tu i izbrojo mi moju lovu.”
“E, sad ćeš vidit ko nema svoje ja!” rekao je Krava, popio ostatak piva iz boce, ustao i izišao iz kafića.
Vratio se desetak minuta kasnije noseći u ruci motornu pilu. Svi su mislili kako se šali: bez obzira što su svi bili pijani, ovo je ipak bilo malo previše.
“Je li to ona motorka iz Šipova?” upitao je Munja.
Munja je bio s Kravom kad je ovaj u nekoj napuštenoj srpskoj kući pronašao motornu pilu. Radilo se o gotovo novoj Stihlovoj “četrdeset dvici”*. Ugledali su je gotovo istovremeno, ali se Krava bolje snašao i ugrabio pilu prije njega.
“Sad ćete vidit ko nema svoje ja”, rekao je Krava i upalio pilu.
Zatim ju je podigao i dodao gas, pa krenuo prema šanku gdje su stajali Đole, Munja i Maršal. Zamahnuo je pilom prema Maršalu, koji je bio najbliži, no on se na vrijeme izmaknuo i šina Kravine pile pala je po metalnoj oblozi šanka, pri čemu je lanac pukao, odvojio se od šine i pogodio police s pićem. Munja se prvi snašao, dohvatio je najbližu pivsku bocu i pogodio njome Kravu u glavu. Krava je pao, a zatim su ga sva trojica nastavili udarati nogama. Nisu gledali kamo udaraju, bez obzira što je Krava godinu-dvije ranije bio teško ranjen u glavu.
“Dosta je, ubit ćete ga!” rekao je netko i oni su prestali.
Konobar je potom pozvao hitnu. Došli su nakon par minuta, pokupili beživotno Kravino tijelo s poda i odnijeli ga.
Ipak, Krava je bio dobro. Već sljedeći dan sjedio je u kafiću i pio pivo na slamku. Lice mu je bilo izobličeno, a usne rasječene i natekle. Iako je bilo rano, Krava je bio poprilično popio. Zaplitao je jezikom i šuškao zbog natečenih usana.
“Šta ima?” rekao je Maršal kad je to jutro ušetao u kafić i ugledao Kravu kako mirno pije, kao da se ništa nije dogodilo.
“Mema mišta”, promumljao je Krava. “Jebo šoeka koji ima švoje ja”, rekao je potom i prešao vršcima prstiju preko lica, od čela pa naniže.
Zatim je izvukao iz džepa svežanj novčanica i pokazao ga.
“Ovo mi je Mrav jutroš donio. A prodo šam i motorku. Šaš popit?”
* Radi se o profesionalnoj motornoj pili “Stihl 042”, najčešćem modelu koji se koristio na ovim prostorima.