More je nadrkano već treći dan. Ne moš mu prići. I trajat će, kažu oni koji znaju, i ne staju: Ne igraj se, budi pametan kao oplata plova Zgurenog na sigurno, i čekaj. Ne bludi ka horizontu, nije plav, i nije mu dobro. Sjeti se kako je otoku, svrati za prvi šank, Tamo mu izlij oltar od litar u staklu. Znam, zato mu baš dodajem još pokoji. Ne budi ohol spram te vode, kapetane, i Vodi me odavde, prisjelo mi je. Vlakom ćemo preko Sibira… Ne! Preko Otranta je bliže, lakše ćemo prići jugu Što južnije, gotovo kukavički iza leđa. Poslije će nam suditi za ubojstvo, ali, draga, Samo ti i ja znamo da je to bilo iz ljubavi. Hrpa olova među lopatice, Nije hrabro, ma nije ni malo. Nisam te mogao ostaviti samu, ljubavi, na otoku S onim dlakavim “lako ćemo” vodoinstalaterom, Što samo zavrće rukave karirane košulje, I stalno zavlači s rokovima. Tu si, draga, eto te, sjediš i žuboriš, Pa potegni vodu, mila, uvjeri me da nisam Uzalud potrošio more kopna i mora i streljiva, I da vodomjer ne radi na svoju ruku.
Jugomjer
More je nadrkano već treći dan. Ne moš mu prići.
I trajat će, kažu oni koji znaju, i ne staju:
Ne igraj se, budi pametan kao oplata plova
Zgurenog na sigurno, i čekaj.
Ne bludi ka horizontu, nije plav, i nije mu dobro.
Sjeti se kako je otoku, svrati za prvi šank,
Tamo mu izlij oltar od litar u staklu.
Znam, zato mu baš dodajem još pokoji.
Ne budi ohol spram te vode, kapetane, i
Vodi me odavde, prisjelo mi je.
Vlakom ćemo preko Sibira… Ne!
Preko Otranta je bliže, lakše ćemo prići jugu
Što južnije, gotovo kukavički iza leđa.
Poslije će nam suditi za ubojstvo, ali, draga,
Samo ti i ja znamo da je to bilo iz ljubavi.
Hrpa olova među lopatice,
Nije hrabro, ma nije ni malo.
Nisam te mogao ostaviti samu, ljubavi, na otoku
S onim dlakavim “lako ćemo” vodoinstalaterom,
Što samo zavrće rukave karirane košulje,
I stalno zavlači s rokovima.
Tu si, draga, eto te, sjediš i žuboriš,
Pa potegni vodu, mila, uvjeri me da nisam
Uzalud potrošio more kopna i mora i streljiva,
I da vodomjer ne radi na svoju ruku.