Mati se vrati s posla i kaže sa vrata da u gradu svakog Srbina možeš prepoznati na ulici. Kaže, možeš, jer svi izgledaju kao miševi. Baš tako kaže, kao miševi.
Ja onda zamišljam Srbe koje poznajem kao velike sive miševe, plišane, sa malenim ušima i preplašenim očima.
Zamišljam maminog kolegu Ž-a kao miša.
Zamišljam kako preko Starog mosta prelaze obični ljudi koji se mimoilaze sa sivim miševima, i kako miševi mrdaju nervozno sitnim ušima, kao da im je neprijatno što su miševi a ne ljudi.
Nekoliko mjeseci kasnije, upisuju me u školu u Beogradu i u školi neki o meni govore kao o „onoj Hrvatici“. Prošla sam kroz ogledalo, sa ove strane Srpkinja, sa one Hrvatica.
A niko ne zna da pripadam narodu miševa, kao Kafkina pjevačica Jozefina. I kako je to naporno, i iscrpljujuće, pripadati narodu miševa.
***
Stara susjeda A. S. nosi mrežicu na sjedoj kosi i godinama sluša Zbor bečkih dječaka kad su na televiziji.
Nagluha je i zato glasno pušta televizor.
Tako je godinama. Jednom druga susjeda R. G. šapatom kaže tvojoj majci da je pokojni muž susjede A. S. bio ministar u vladi NDH.
Ti voliš R. G. Kad si bila manja, ona te hranila minijaturnim sendvičima sa slaninom, ima u kući onu čudnu plastičnu ruku na štapu kojom češe leđa i ti si uvijek vjerovala da u njenom malom vrtu živi Palčica.
G. ima kuršum u nozi i orden iz Drugog svjetskog rata koji joj je dao Stari Vođa lično, jer se iskazala u borbama Šeste ličke. Zato R. G. ne voli susjedu A. S. iako je ova rođaka njenog muža. Susjeda A. S. je klasni neprijatelj iz istog dvorišta.
Jednog dana posjetiš susjedu A. S. i vidiš da je na televizoru uramljen i sav ozbiljan Novi Vođa.
Novi Vođa će joj vratiti dostojanstvo i iskupiti preranu smrt njenog muža, ministra, njene samotne godine, sve što su joj oduzeli prije no što su je zatvorili u ove dvije sobe u kući koju dijeli sa ostatkom nacionalizirane obitelji.
Ti ne želiš da razočaraš A. S. time što si Srpkinja, jer te ona voli i uvijek za tebe ima spremne slatkiše. Vjeruješ da bi se, kad bi saznala, silno u tebe razočarala. Zato to kriješ svaki put kad joj odeš u posjetu. Sa jedne strane, sa televizora gleda u tebe Novi Vođa, sa druge strane, sa starog portreta okačenog između dva velika prozora, gleda u tebe pokojni ministar.
Ti sjediš između, smanjena.
I osjećaš kako se sve smanjuje – cijelo to dvorište, stara R. G. sa svojim ordenom, orah pored garaže. Sve postaje malo kao svijet neke Palčice nad kojim nesmanjena stoji još samo slika Novog Vođe.
Miševi na mostu/2
Prozice o zavičaju
***
Mati se vrati s posla i kaže sa vrata da u gradu svakog Srbina možeš prepoznati na ulici. Kaže, možeš, jer svi izgledaju kao miševi. Baš tako kaže, kao miševi.
Ja onda zamišljam Srbe koje poznajem kao velike sive miševe, plišane, sa malenim ušima i preplašenim očima.
Zamišljam maminog kolegu Ž-a kao miša.
Zamišljam kako preko Starog mosta prelaze obični ljudi koji se mimoilaze sa sivim miševima, i kako miševi mrdaju nervozno sitnim ušima, kao da im je neprijatno što su miševi a ne ljudi.
Nekoliko mjeseci kasnije, upisuju me u školu u Beogradu i u školi neki o meni govore kao o „onoj Hrvatici“. Prošla sam kroz ogledalo, sa ove strane Srpkinja, sa one Hrvatica.
A niko ne zna da pripadam narodu miševa, kao Kafkina pjevačica Jozefina. I kako je to naporno, i iscrpljujuće, pripadati narodu miševa.
***
Stara susjeda A. S. nosi mrežicu na sjedoj kosi i godinama sluša Zbor bečkih dječaka kad su na televiziji.
Nagluha je i zato glasno pušta televizor.
Tako je godinama. Jednom druga susjeda R. G. šapatom kaže tvojoj majci da je pokojni muž susjede A. S. bio ministar u vladi NDH.
Ti voliš R. G. Kad si bila manja, ona te hranila minijaturnim sendvičima sa slaninom, ima u kući onu čudnu plastičnu ruku na štapu kojom češe leđa i ti si uvijek vjerovala da u njenom malom vrtu živi Palčica.
G. ima kuršum u nozi i orden iz Drugog svjetskog rata koji joj je dao Stari Vođa lično, jer se iskazala u borbama Šeste ličke. Zato R. G. ne voli susjedu A. S. iako je ova rođaka njenog muža. Susjeda A. S. je klasni neprijatelj iz istog dvorišta.
Jednog dana posjetiš susjedu A. S. i vidiš da je na televizoru uramljen i sav ozbiljan Novi Vođa.
Novi Vođa će joj vratiti dostojanstvo i iskupiti preranu smrt njenog muža, ministra, njene samotne godine, sve što su joj oduzeli prije no što su je zatvorili u ove dvije sobe u kući koju dijeli sa ostatkom nacionalizirane obitelji.
Ti ne želiš da razočaraš A. S. time što si Srpkinja, jer te ona voli i uvijek za tebe ima spremne slatkiše. Vjeruješ da bi se, kad bi saznala, silno u tebe razočarala. Zato to kriješ svaki put kad joj odeš u posjetu. Sa jedne strane, sa televizora gleda u tebe Novi Vođa, sa druge strane, sa starog portreta okačenog između dva velika prozora, gleda u tebe pokojni ministar.
Ti sjediš između, smanjena.
I osjećaš kako se sve smanjuje – cijelo to dvorište, stara R. G. sa svojim ordenom, orah pored garaže. Sve postaje malo kao svijet neke Palčice nad kojim nesmanjena stoji još samo slika Novog Vođe.