S proljeća

Gledam drvo
preko puta, oronulo,
polomljenih grana, oguljene
kore.

Vješaju na njega telefonske
žice, lijepe oglase, umrlice, vežu pse dok
kupuju u obližnjoj
trgovini.

______________________Rekao bi čovjek: gotovo je,
______________________više nikada
______________________neće
______________________prolistati

Ali gle, svakoga
proljeća, iz nekih
tajanstvenih dubina, pojure
sokovi i drvo ozeleni.

______________________Mislim kad bi i čovjek –
______________________posustao, umorna srca,
______________________zaboravljenih iluzija – mogao iznova svanuti
______________________s proljeća.