Iarba Mare*

Babi Mari

Velika majko velebilja, mati sveg zelenila,
čarne obrati oči svoje na hudu metaniju,
tijelo tijelu povrati, duh upravi, okući kuću.
Uspravi sakato, jalovo orodi, odvrni vodu,
od oka crnog, plavog i zelenog urok odvrati.

U vrtu pod mladim mjesecom bajalici ovoj,
miomirisnim tvojim smolama put pokaži,
kako i trandafili rusaljama, misterijom rozalija,
jeleni eleuzinski, dok okićenih rogova dušu
vode poljanom u portale raja, kako i pomane.

Pod stabljikom na kojom će docnije trešnje
divlje izrasti, ostaće bijela košulja obajanih,
da jutarnje bube osvanu na mjestima bolnim.
Sasušeno cvijeće zeleni da se uzvrati, zalutali
domu zapustjelom a kletve i more prestanu.

Bagremova cvast i jabuka za nerotkinje, žar
da zgasne u posteljici onima što ne žele rađati
više. U ogledalcu lik muškarca uželjenog prikaži
onoj što u polje, pred šumu pođe da ga traži,
noseći osmrtni prsten, skinut s ruke pokojnika.

* Atropa belladona, velebilje, bunika, velika trava Vlaha

Radomir D. Mitrić 13. 10. 2026.