Prazne ladice u koje ništa ne odlažem i u koje nijedan od onih koji su u ovoj sobi spavali ništa nije odlagao. Prazne su kao što ništa prazno bilo nije.
Tu ću ostati do ujutro.
Otići ću na doručak, vratiti se, pa ući i izaći iz tijesnog zahoda s nedirnutim sapunima, mlijekom za tijelo, kapom za kosu – sve s logotipom hotela, pospremiti stvari i otići.
Na izlazu se još jednom osvrnuti.
Oprostiti.
Samo jednom u životu u ovoj sam hotelskoj sobi. Sljedeći put ću biti u drugoj. Ali u ovoj nikad više. Nikad više.
Hotelska soba
U hotelskoj sobi sam smrtan.
Prazne ladice u koje ništa ne odlažem i u koje nijedan od onih koji su u ovoj sobi spavali ništa nije odlagao. Prazne su kao što ništa prazno bilo nije.
Tu ću ostati do ujutro.
Otići ću na doručak, vratiti se, pa ući i izaći iz tijesnog zahoda s nedirnutim sapunima, mlijekom za tijelo, kapom za kosu – sve s logotipom hotela, pospremiti stvari i otići.
Na izlazu se još jednom osvrnuti.
Oprostiti.
Samo jednom u životu u ovoj sam hotelskoj sobi. Sljedeći put ću biti u drugoj. Ali u ovoj nikad više. Nikad više.
I tako idem dalje.
Hotelska soba je kao grob.
Samo si jednom tu.
*