Iznenađen sam bijesom onih kojima se u danima opadanja epidemije na televiziji prikazuju slike ljudi koji se druže po parkovima, razgovaraju, pa se zatim susreću s drugim ljudima, opet razgovaraju, razmjenjujući dah pun smrtonosnih klica.
Zatvoreni u svoje betonske grobove, oni se hvataju telefona, zovu policiju, alarmiraju vlast. Ljudima iz parka u svojim statusima i komentarima na Facebooku žele polaganu i sigurnu smrt. Ali bez respiratora. Jer su ga prezreli, kao što obezvjereni prezru križ.
Veći dio života činilo mi se da su nacionalisti najgori.
Sada mi se čini da su najgori hipohondri.
Fini, pristojni ljudi koji bi ubijali u ime narodnog zdravlja.
Hipohondri
Iznenađen sam bijesom onih kojima se u danima opadanja epidemije na televiziji prikazuju slike ljudi koji se druže po parkovima, razgovaraju, pa se zatim susreću s drugim ljudima, opet razgovaraju, razmjenjujući dah pun smrtonosnih klica.
Zatvoreni u svoje betonske grobove, oni se hvataju telefona, zovu policiju, alarmiraju vlast. Ljudima iz parka u svojim statusima i komentarima na Facebooku žele polaganu i sigurnu smrt. Ali bez respiratora. Jer su ga prezreli, kao što obezvjereni prezru križ.
Veći dio života činilo mi se da su nacionalisti najgori.
Sada mi se čini da su najgori hipohondri.
Fini, pristojni ljudi koji bi ubijali u ime narodnog zdravlja.
U ime svoje guzice.