Gripa 

Marku Vešoviću   

 

Po meni se bolest prosula ko slučajno voda
Po podu kraj čučavca poljskog klozeta
Gdje god da gledim razlopila se sloboda
Hrli iz mene duša ko poprsje iz korzeta

Mrazom opaljeno lišće, osipa se u zlato
Vjetar raznosi i muku krava seoskih
Seljanka kolac macolom zadijeva u blato
Moja bolest, hadž je stvarčica bljeskavih

Dok drhturim tijelom, pokrivam se dekom
Kao slovima na kraju filma u odjavnoj špici
Umivam se Manovim Čarobnim brijegom
Ja, Hans Castorp, bratujem nijemoj sestrici

Dugo se krčka kokoš na kraju šporeta
Iz bunila, dozivlje me miris svarena povrća
Tijelo pred streljačkim vodom rešeta sjeta
Dok iz bočice žlicam kapljice proljeća 

U bolesti vrijeme ne teče, ono tad pada
Oblo i glatko, u zdjelu, u obliku naranača
I jasno ti je da život nije ništa do bela rada
I da se na nj smeće kupi, kao da je drača

Almin Kaplan 01. 01. 2019.