Uspravih se i skamenjen poput kipa zastah, jesam li to jezu osjetio…? Ma, ne može biti – kuražim se – jer nije se tako zbilo ni devedeset druge, čak ni treće, niti pete
Ipak, spopao me već i neizreciv strah, ni u ratu kakav nijedanput me ne prože: držasmo se tad herojski, odvažno i čilo, ne sluteći kakve nam sve pogibelji prijete
Najdublja je noćca, neuočljiv mi je i sat, neće biti da je za ijedan namaz vakat, pa odakle, onda, stigao je ovaj ezan…? Spijem, ali bdim i u snu, uvijek oprezan,
ne znam gdje sam, usred grobne tame glasovi se mujezina sa svih strana slili, nevidom se vaseljene rasprostrla jeka, ne bijaše tako otkad svijeta je i vijeka…
Iz postelja i kabura poziv podiže imame, ni umrli ne mogahu čudnoj odoljeti sili, i mrtvi su živi, redaju se skupa u safove, spremaju se svakog muslimana da oslove
Zaumnim će glasom o istome svi da vaze, ali nisu licem prema kibli, već spram Gaze, zaustit će – uplaših se – i riječ najstrašniju, onu koju i ajeti od čovjeka krhkog kriju,
koja Zlo pokreće, onu koja smrtno tišti, riječ će ovu cijeli ummet šutke da zavrišti, u nju će se nijemo i svi ljudski krici sliti, svijet će uzdrhtati, a On će se zvati Ništi…
Ezan jeze
Uspravih se i skamenjen poput kipa zastah,
jesam li to jezu osjetio…? Ma, ne može
biti – kuražim se – jer nije se tako zbilo
ni devedeset druge, čak ni treće, niti pete
Ipak, spopao me već i neizreciv strah,
ni u ratu kakav nijedanput me ne prože:
držasmo se tad herojski, odvažno i čilo,
ne sluteći kakve nam sve pogibelji prijete
Najdublja je noćca, neuočljiv mi je i sat,
neće biti da je za ijedan namaz vakat,
pa odakle, onda, stigao je ovaj ezan…?
Spijem, ali bdim i u snu, uvijek oprezan,
ne znam gdje sam, usred grobne tame
glasovi se mujezina sa svih strana slili,
nevidom se vaseljene rasprostrla jeka,
ne bijaše tako otkad svijeta je i vijeka…
Iz postelja i kabura poziv podiže imame,
ni umrli ne mogahu čudnoj odoljeti sili,
i mrtvi su živi, redaju se skupa u safove,
spremaju se svakog muslimana da oslove
Zaumnim će glasom o istome svi da vaze,
ali nisu licem prema kibli, već spram Gaze,
zaustit će – uplaših se – i riječ najstrašniju,
onu koju i ajeti od čovjeka krhkog kriju,
koja Zlo pokreće, onu koja smrtno tišti,
riječ će ovu cijeli ummet šutke da zavrišti,
u nju će se nijemo i svi ljudski krici sliti,
svijet će uzdrhtati, a On će se zvati Ništi…