Darko Glavan: PUNK, Antikvarijat Ramajana i UFDM, Banja Luka 2023.
Bilo je u toj našoj povijesti knjiga koje su čitali svi. Bilo je onih knjiga koje su čitali samo neki, i koje su činile razliku između popkulturnih skupina i njihovih vjerovanja. Bilo je dobrih knjiga, kao što je bilo i zlih knjiga, onih koje nisu ni bile za čitanje, nego su bile za pokazivanje, predstavljanje, legitimiranje. Držale su se na vidnom mjestu u regalu, poput raspela na zidu, svete sličice ili levhe, i određivale su svom vlasniku stranu u predstojećem ratu. Ali bilo je i takvih knjiga, istina bilo ih je malo, koje su kupovali i čitali i oni koji nakon završene nisu pročitali više ništa. Takve knjige poslije su se često nosile u novi život, u preseljenja i izbjeglištva, nakon što bi nakon velikog klanja naši gradovi i zavičaji postajali rivijere u Gazi.
Možda najmarkantnija i najneobičnija knjiga te vrste ovog je punog naslova: “PUNK: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike”. Njezin pisac jedan je iz moćnog panteona hrvatske (i jugoslavenske) rock kritike u osamdesetima, povjesničar umjetnosti Darko Glavan. U originalnom izdanju, na 209 stranica, objavljena je 1980, u izdanju Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca. Dvadeset i osam godina kasnije, prvi je put objavljena u Hrvatskoj. Autor je tadnapomenuo da u knjizi nije mijenjao ništa – ispravljeni tipfeleri i pokoja stilska nezgrapnost, ne računaju se – osim što je izvornom tekstu pridodao intervju s Joeom Strummerom, koji je načinio u svibnju 1981. Godinu dana nakon tog novog izdanja “PUNK-a” Darko Glavan smrtno je, kao pješak, stradao u bizarnoj prometnoj nesreći u Varaždinu. Time se priča o knjizi ne završava. Petnaest godina zatim, nakon što su se uredno pobrinuli za autorska prava, u Banjoj Luci sljedeće izdanje objavljuju Udruženje za filozofiju i društvenu misao i Antikvarijat Ramajana. Tekst knjige dosljedno je ostao isti kakav je bio u izdanju iz 2008, tako da u bilješci o autoru nije pridodana ni godina njegove smrti. Što je u svakom slučaju dobro i utješno.
Sama ta kratka povijest knjige i njezinih izdanja kazuje nam da je riječ o nečemu neobičnom i jedinstvenom. Kada je “PUNK” prvi put objavljen, jugoslavenski novi val bio je u svojim začecima, punk scena bila je oskudna, s tek nekoliko lokalnih diskografskih izdanja. Bila je u najdubljem undergroundu, a svoju je stvarnu platformu nalazila u dvotjedniku Džuboks, te na pojedinim, uglavnom visokointelektualnim pozicijama u Ljubljani. U ona dva lučka grada na sjevernom Jadranu, u Rijeci i Puli, postojali su neki bandovi, čiji su članovi bili uglavnom socijalno deklasirani ali dobro upućeni lokalni omladinci, koji i nisu morali biti pretjerano vični sviranju. U vrijeme kada je objavljena Glavanova knjiga, domaću punk scenu ispunjavala su dva ili tri albuma: “A dan je tako lijepo počeo” riječkih Parafa, “Dolgcajt” ljubljanskih Pankrta i, možda, prvi album Prljavog kazališta, objavljen godinu ranije. Njih, pak, punk bandom nisu činili ni društveno-politički stav, ni to što nisu znali svirati (jer su neki članovi grupe itekako dobro svirali), ni to što je Houra pokušavao pisati songove koji bi bili punk. Sav pankerski sadržaj i naboj u Prljavom kazalištu te se 1979, kao i skoro pola stoljeća kasnije, svodio na ličnost Davorina Bogovića. Sve drugo bila je limunada, šlager, foliranje. Sve drugo bilo je isto kao u onoj nešto kasnijoj Hourinoj pjesmi čiji umni tekst ide ovako: “Tu noć kad si se udavala/ Nitko ne zna zašto si plakala/ Da li radi tamjana/ Ili starih uspomena”.
Glavanova knjiga, dakle, u takvo je vrijeme i na takvoj sceni u punom smislu riječi bila utemeljiteljska. Sigurno je da bi i bez njega bilo punka u Jugoslaviji, ali ne onakvog kakav će u svojim zakašnjelim odjecima nastajati. Kao što bi i novi val, kao neusporedivo raskošnija i bogatija popkulturna i glazbena formacija od ovdašnjeg punka, bez Glavanove knjige bio drukčiji, oskudniji i siromašniji. Iz teksta se, kao nikad prije ni poslije, začela scena. Stvarao se jedan svijet, koji će se razlikovati od svega što mu je u muzici i umjetnosti kod nas prethodilo. Autor nije imao te ambicije, a vjerojatno nikad nije niti osvijestio utjecaje i domet svoga djela, ali kako je dobro vladao tekstom i njegovom pričom, te je umio na jasan način tumačiti činjenice, Glavan je stvorio knjigu koja će stvarati jedan živi muzički i popkulturni svijet. Pritom je pisao o bandovima, pjesmama i muzičarima za koje njegovi čitatelji počesto nisu ni čuli, ali će im postati neprocjenjivo važni. Nehotice je vodio ruku koja će napisati klasike našega novog vala.
Takvo je bilo vrijeme. Prije globalizacije, prije satelitskih televizija, interneta i potpune informacijske povezanosti svijeta. Ujedno, bilo je to vrijeme kada je jedna ovakva knjiga mogla donijeti prilično temeljita saznanja o kulturama, identitetima, željama i stremljenjima.
Nova izdanja
Te 2008, kada je Glavan obnavljao i nanovo objavljivao svoje kanonsko djelo, od punka i novog vala nije u nas ostalo ništa, osim diskografije i jedne već uveliko otuđene i daleke kulturne povijesti. Na sceni nije bilo publike koja bi imala volju mijenjati svijet, a još manje bilo je onih koji su bili spremni iz knjige saznavati bilo što. Riječ punk u međuvremenu je radikalno izmijenila svoja značenja, kao što su i novi punk bandovi bili živa suprotnost onome što je nekad bio punk. Bili su nešto između opere i folklornog društva, prilagođenih za tinejdžere. Bili su prljava kazališta nekoga bogatog i dekadentnog zapadnog svijeta, koji više nije hajao za slobodu, revoluciju i slične trice.
Gojković
Miroslav Gojković, jedan od dvojice ljudi koji stoje iza ovog izdanja, lutajući je knjiški antikvar i osamljeni underground aktivist knjiškoga svijeta. Knjigama trguje na prostoru koji je temeljito kulturno opustošen. Sudjeluje na sajmovima, prodaje i kupuje na božićnim i bajramskim štandovima postavljenim ispred velikih trgovačkih centara. Obilazi Interliber, kao njegov najvažniji i savršeno neprimijećeni posjetitelj i gost. Ono što on danas radi zapravo je krajnje ishodište punka iz 1980. U postapokalipsi žive kulture, u paklu kapitalizma i onepismenjenog zaborava, Gojković je savršeni izdavač knjige “PUNK: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike”. Bladerunner, osjećajno biće među živim i krvavim strojevima.
Ekran, knjige/120
Darko Glavan: PUNK, Antikvarijat Ramajana i UFDM, Banja Luka 2023.
Bilo je u toj našoj povijesti knjiga koje su čitali svi. Bilo je onih knjiga koje su čitali samo neki, i koje su činile razliku između popkulturnih skupina i njihovih vjerovanja. Bilo je dobrih knjiga, kao što je bilo i zlih knjiga, onih koje nisu ni bile za čitanje, nego su bile za pokazivanje, predstavljanje, legitimiranje. Držale su se na vidnom mjestu u regalu, poput raspela na zidu, svete sličice ili levhe, i određivale su svom vlasniku stranu u predstojećem ratu. Ali bilo je i takvih knjiga, istina bilo ih je malo, koje su kupovali i čitali i oni koji nakon završene nisu pročitali više ništa. Takve knjige poslije su se često nosile u novi život, u preseljenja i izbjeglištva, nakon što bi nakon velikog klanja naši gradovi i zavičaji postajali rivijere u Gazi.
Možda najmarkantnija i najneobičnija knjiga te vrste ovog je punog naslova: “PUNK: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike”. Njezin pisac jedan je iz moćnog panteona hrvatske (i jugoslavenske) rock kritike u osamdesetima, povjesničar umjetnosti Darko Glavan. U originalnom izdanju, na 209 stranica, objavljena je 1980, u izdanju Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca. Dvadeset i osam godina kasnije, prvi je put objavljena u Hrvatskoj. Autor je tadnapomenuo da u knjizi nije mijenjao ništa – ispravljeni tipfeleri i pokoja stilska nezgrapnost, ne računaju se – osim što je izvornom tekstu pridodao intervju s Joeom Strummerom, koji je načinio u svibnju 1981. Godinu dana nakon tog novog izdanja “PUNK-a” Darko Glavan smrtno je, kao pješak, stradao u bizarnoj prometnoj nesreći u Varaždinu. Time se priča o knjizi ne završava. Petnaest godina zatim, nakon što su se uredno pobrinuli za autorska prava, u Banjoj Luci sljedeće izdanje objavljuju Udruženje za filozofiju i društvenu misao i Antikvarijat Ramajana. Tekst knjige dosljedno je ostao isti kakav je bio u izdanju iz 2008, tako da u bilješci o autoru nije pridodana ni godina njegove smrti. Što je u svakom slučaju dobro i utješno.
Sama ta kratka povijest knjige i njezinih izdanja kazuje nam da je riječ o nečemu neobičnom i jedinstvenom. Kada je “PUNK” prvi put objavljen, jugoslavenski novi val bio je u svojim začecima, punk scena bila je oskudna, s tek nekoliko lokalnih diskografskih izdanja. Bila je u najdubljem undergroundu, a svoju je stvarnu platformu nalazila u dvotjedniku Džuboks, te na pojedinim, uglavnom visokointelektualnim pozicijama u Ljubljani. U ona dva lučka grada na sjevernom Jadranu, u Rijeci i Puli, postojali su neki bandovi, čiji su članovi bili uglavnom socijalno deklasirani ali dobro upućeni lokalni omladinci, koji i nisu morali biti pretjerano vični sviranju. U vrijeme kada je objavljena Glavanova knjiga, domaću punk scenu ispunjavala su dva ili tri albuma: “A dan je tako lijepo počeo” riječkih Parafa, “Dolgcajt” ljubljanskih Pankrta i, možda, prvi album Prljavog kazališta, objavljen godinu ranije. Njih, pak, punk bandom nisu činili ni društveno-politički stav, ni to što nisu znali svirati (jer su neki članovi grupe itekako dobro svirali), ni to što je Houra pokušavao pisati songove koji bi bili punk. Sav pankerski sadržaj i naboj u Prljavom kazalištu te se 1979, kao i skoro pola stoljeća kasnije, svodio na ličnost Davorina Bogovića. Sve drugo bila je limunada, šlager, foliranje. Sve drugo bilo je isto kao u onoj nešto kasnijoj Hourinoj pjesmi čiji umni tekst ide ovako: “Tu noć kad si se udavala/ Nitko ne zna zašto si plakala/ Da li radi tamjana/ Ili starih uspomena”.
Glavanova knjiga, dakle, u takvo je vrijeme i na takvoj sceni u punom smislu riječi bila utemeljiteljska. Sigurno je da bi i bez njega bilo punka u Jugoslaviji, ali ne onakvog kakav će u svojim zakašnjelim odjecima nastajati. Kao što bi i novi val, kao neusporedivo raskošnija i bogatija popkulturna i glazbena formacija od ovdašnjeg punka, bez Glavanove knjige bio drukčiji, oskudniji i siromašniji. Iz teksta se, kao nikad prije ni poslije, začela scena. Stvarao se jedan svijet, koji će se razlikovati od svega što mu je u muzici i umjetnosti kod nas prethodilo. Autor nije imao te ambicije, a vjerojatno nikad nije niti osvijestio utjecaje i domet svoga djela, ali kako je dobro vladao tekstom i njegovom pričom, te je umio na jasan način tumačiti činjenice, Glavan je stvorio knjigu koja će stvarati jedan živi muzički i popkulturni svijet. Pritom je pisao o bandovima, pjesmama i muzičarima za koje njegovi čitatelji počesto nisu ni čuli, ali će im postati neprocjenjivo važni. Nehotice je vodio ruku koja će napisati klasike našega novog vala.
Takvo je bilo vrijeme. Prije globalizacije, prije satelitskih televizija, interneta i potpune informacijske povezanosti svijeta. Ujedno, bilo je to vrijeme kada je jedna ovakva knjiga mogla donijeti prilično temeljita saznanja o kulturama, identitetima, željama i stremljenjima.
Nova izdanja
Te 2008, kada je Glavan obnavljao i nanovo objavljivao svoje kanonsko djelo, od punka i novog vala nije u nas ostalo ništa, osim diskografije i jedne već uveliko otuđene i daleke kulturne povijesti. Na sceni nije bilo publike koja bi imala volju mijenjati svijet, a još manje bilo je onih koji su bili spremni iz knjige saznavati bilo što. Riječ punk u međuvremenu je radikalno izmijenila svoja značenja, kao što su i novi punk bandovi bili živa suprotnost onome što je nekad bio punk. Bili su nešto između opere i folklornog društva, prilagođenih za tinejdžere. Bili su prljava kazališta nekoga bogatog i dekadentnog zapadnog svijeta, koji više nije hajao za slobodu, revoluciju i slične trice.
Gojković
Miroslav Gojković, jedan od dvojice ljudi koji stoje iza ovog izdanja, lutajući je knjiški antikvar i osamljeni underground aktivist knjiškoga svijeta. Knjigama trguje na prostoru koji je temeljito kulturno opustošen. Sudjeluje na sajmovima, prodaje i kupuje na božićnim i bajramskim štandovima postavljenim ispred velikih trgovačkih centara. Obilazi Interliber, kao njegov najvažniji i savršeno neprimijećeni posjetitelj i gost. Ono što on danas radi zapravo je krajnje ishodište punka iz 1980. U postapokalipsi žive kulture, u paklu kapitalizma i onepismenjenog zaborava, Gojković je savršeni izdavač knjige “PUNK: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike”. Bladerunner, osjećajno biće među živim i krvavim strojevima.