Czesław Miłos: Pjesma o kraju svijeta

Na dan kraja svijeta
Pčela kruži nad cvijetom kapucinke,
Ribar vezuje oke sjajne mreže.
U moru delfine igra spaja,
Na oluku mladih vrabaca graja
I zmija se u zlaćanoj koži proteže.

Na dan kraja svijeta
Žene lica štite suncobranima,
Pijanci usnuli po parkovima
Voćar kupce poziva glasom vedrim
I brod sa žutim jarbolom ka otoku jedri,
Zvuk se violine zrakom uzdiže
I noć zvjezdana biva sve bliže.

Oni što su čekali gromove i munje
Razočarani su.
A oni što su čekali znake anđeoske trube,
Ne vjeruju da se sad zbiva.
Sve dok su sunce i mjesec sred neba
Sve dok bumbar ružu vreba
Sve dok se rađa nova beba
Nitko ne vjeruje da se sad zbiva.

A prorokom što bit bi mogo starac sijedi,
No prorok nije i to ne želi kriti,
Rajčice vezujuć usnama procijedi:
Drugog kraja svijeta neće biti.
Drugog kraja svijeta neće biti.

Prevela Đurđica Čilić