Egzil

I poštara Deura, i matičara Sibinovića, koji bi svaki put od ganuća zaplakao vjenčavajući ljude, i svake one neudate stare cure iz Titove i Kralja Tomislava ulice ja se sjećam, i mačaka koje bi dozvale komšiluk kako bi koja umrla, i da joj je poslije mačja mokraća i iz groba vonjala, svega se ja sjećam. 

Mislim zato što poslije nije dolazilo ništa čega bih se trebao sjećati.