Ispred
Stabljike duhana mlitavo se klate Kroz listove prste provlači vjetar, ko
Kroz kose drage momak impotentan. Tamo prijeko, stećci zarasli u zemlju
Ozemljili bezimeni grobovi, pod njima kosti Ispuhle u mrvice kojim džini potpaljuju
Svojih tijela vatru. Zatim, stado bresaka oko kojih Čoban zasadio je bostan, (a koda je samo prosuo tespih
Od bomba); u vriježi se odcrtava niz arapskih slova – Kojima prorok bilježi riječi o dženetu
I igli rijeci koja žedna grla krpi u šapat: Teci, teci, teci… Vinograd je apoteka zelena:
Puna boba ljekovitih, kad zagrmi Prekonjeg se prelomi bljesak, ko pogača!
Dalje se ne vidi, samo brdo iza kojeg Hrvatska viri, očima Kikaševim
Namiguje meni I u meni Škilji.
Desno
Mladi hrastovi, kerićani vječni Povili krošnje ko klikeraši tijela nad roše
Kad puhne, lišćem žamore, granama (ko čakijom) Kidaju od pršuta slobode, tišinu globe
Sjenama love, lovce. Među njima ovce, liče
Na oblake pale Pjane.
Prethodni tekstovi
Dvije pjesme za okokuće
Ispred
Stabljike duhana mlitavo se klate
Kroz listove prste provlači vjetar, ko
Kroz kose drage momak impotentan.
Tamo prijeko, stećci zarasli u zemlju
Ozemljili bezimeni grobovi, pod njima kosti
Ispuhle u mrvice kojim džini potpaljuju
Svojih tijela vatru. Zatim, stado bresaka oko kojih
Čoban zasadio je bostan, (a koda je samo prosuo tespih
Od bomba); u vriježi se odcrtava niz arapskih slova –
Kojima prorok bilježi riječi o dženetu
I igli rijeci koja žedna grla krpi u šapat:
Teci, teci, teci… Vinograd je apoteka zelena:
Puna boba ljekovitih, kad zagrmi
Prekonjeg se prelomi bljesak, ko pogača!
Dalje se ne vidi, samo brdo iza kojeg
Hrvatska viri, očima Kikaševim
Namiguje meni
I u meni Škilji.
Desno
Mladi hrastovi, kerićani vječni
Povili krošnje ko klikeraši tijela nad roše
Kad puhne, lišćem žamore, granama (ko čakijom)
Kidaju od pršuta slobode, tišinu globe
Sjenama love, lovce.
Među njima ovce, liče
Na oblake pale
Pjane.