Kupio sam platno, uljane boje i jeftini štafelaj,
naš stan sam pretvorio u atelier dok je ona spavala.
Otvorio sam teglu s terpentinom
i vrhom kista spojio tri omiljene boje,
jer mislim da prvi pokret
treba o meni reći nešto bitno.
Onda je ona počela govoriti u snu,
– često ima noćne more ________________i tada u snu govori –
pa sam požurio da je probudim
i to je sada moja prva slika: _______________njeno malo,
vrhom kista dodirnuto, golo stopalo
*
Danas je došao B.,
sjedimo na balkonu
i kroz prozore susjedne zgrade
zavirujemo u živote drugih ljudi.
Pepeo s cigareta
otresamo u željeznu pepeljaru
koju sam kupio u antikvarnici.
To je pepeljera iz američkog Kongresa,
dok se tamo još uvijek pušilo.
B. kaže:
„Kurdi nikada ne trgaju jabuke s grana,
tek kada same otpadnu, onda ih pokupe s tla.“
Šutimo.
Danas je prvi dan jeseni
*
Ovaj ću prizor jednom naslikati vodenim bojama.
Vladari iz Silikonske doline osvajaju kvart po kvart San Francisca.
Željeli su kupiti i restoran u kojem sjedimo,
ali on ih je u tome spriječio. I sada, u znak zahvalnosti,
preko cijelog restoranskog zida naslikan je mural.
Na slici, u prvom planu je njegov portret, u plavom je džemperu,
sjedobradi mornar plavih očiju, a u pozadini je panorama grada.
Dok razgovaramo, mural je iza njegovih leđa i on je, zapravo,
umanjena kopija sebe s portreta na zidu: sjedi za stolom
kao pobjednik, u plavoj skijaškoj jakni
i s plavim očima vodnjikavim od nazeba, Ferlinghetti
*
Već sedmi dan prolazim pored _________________male galerije
i svaki put se zaustavim
da kroz prozor pogledam
jednu litografiju Alexa Katza.
A danas je, kad sam već bio tamo,
počela padati kiša,
pa sam, da se sklonim od kapi,
prvi put ušao u galeriju.
Sve u njoj bilo mi je odnekud poznato _____________________i blisko.
I djevojka koja tamo radi
imala je lice moje sestre.
Ustala je i predstavila se.
Ime je izgovorila tiho,
a onda i prezime. Dizdar
*
Cijeli život je tako,
svaki put kad bi u sebe posumnjala,
došla bi ovdje, pred ‘Mezar sedmero braće’, ___________________________ na mjesto utjehe.
Gledam u njena ramena, gledam u njen potiljak
dok stoji ispred prvog, od sedam, prozora.
I prije nego što ispusti novčić u prorez,
umiruje se, glavu uvlači u ramena
i po tome znam da je upravo zažmirila. ____________________________Zažmirila je
zato što mora pogledati u sebe da zamisli čistu želju
*
Sada je ponoć
(2. februar 2008. godine),
voz prolazi kroz Marfu.
Odavdje vidim osvijetljene prozore ______________i ljude u vagonima.
Na jednom prozoru sam ja,
ali s ove udaljenosti umanjen sam,
vidi se moja minijaturna glava
naslonjena na dlan lijeve ruke,
kao portret na poštanskoj markici
štampanoj u povodu stogodišnjice rođenja
nekog zaboravljenog muzičara
s početka dvadesetog stoljeća.
Gledam kroz prozor.
Voz prolazi
*
Četiri ili pet sati iza ponoći, prvog januara 1981. godine,
utrčali smo u crkvu da se ugrijemo. Radosna da smo se
sklonili sa studeni, ona me je poljubila, i u tom času
odnekud ispred nas stvorio se mladi pop.
Bio je svjež i ispavan, a njegova kratka brada
još vlažna od umivanja. Neprilično je
što se nas dvoje ljubimo „na svetome mjestu“,
objasnio je, i rukom pokazao prema vratima.
Mi smo se poslušno udaljili.
Napolju je puhao sibirski vjetar.
Naslonjeni jedno na drugo išli smo kući.
Povremeno iza nas čuo bi se tupi udar na tlu: to su
iz krošnji na pločnik padala tijela smrzlih vrabaca.
Vrapci. Padali su na zaleđen pločnik kao sivi kamenovi
*
Vozim se preko mosta,
kroz prozor auta
na rijeci ugledam brod
na kojem piše ODYSSEY
i kažem: „Bekimfehmiu!“
*
Danas sam prvi put vidio to platno,
Hurvin Anderson, ‘Bez naslova’ (Black Street),
ali mi je noćna ulica sa slike odranije poznata, _________________sanjao sam je,
ne tako davno (8. februar 2014), _________________i san je bio živ,
istog jutra sam ga zapisao.
I bio sam s tobom u tom snu.
Šaljem ti sliku da je vidiš.
I kad je vidiš, molim te,
javi mi da li se i ti ove ulice sjećaš
*
Ušao sam u nepoznat stan. U toku je bila priprema __________________________________ za selidbu,
slike spuštene na parket, prislonjene uz zidove,
a na sredini sobe je stol za koji sam sjeo
i osmatrao prostor oko sebe.
Jedno platno oslonjeno na zid bilo mi je poznato,
“Autoportret” Romana Petrovića, naslikan
u prvoj polovini dvadesetog stoljeća.
Na platnu slikar sjedi za stolom,
a bosanski ćilim ispod njegovih stopala
isti je kao i ćilim ispod mojih cipela.
I stol za kojim ja sjedim isti je kao stol _________________za kojim slikar sjedi na portretu,
pa sam zbunjen zaglédao platno, gledao sam u stol __________________________________ispred sebe
i spuštao glavu da pažljivo osmotrim ćilim
po kojem se s mojih cipela topio snijeg
Deset pjesama
*
Kupio sam platno, uljane boje i jeftini štafelaj,
naš stan sam pretvorio u atelier dok je ona spavala.
Otvorio sam teglu s terpentinom
i vrhom kista spojio tri omiljene boje,
jer mislim da prvi pokret
treba o meni reći nešto bitno.
Onda je ona počela govoriti u snu,
– često ima noćne more
________________i tada u snu govori –
pa sam požurio da je probudim
i to je sada moja prva slika:
_______________njeno malo,
vrhom kista dodirnuto, golo stopalo
*
Danas je došao B.,
sjedimo na balkonu
i kroz prozore susjedne zgrade
zavirujemo u živote drugih ljudi.
Pepeo s cigareta
otresamo u željeznu pepeljaru
koju sam kupio u antikvarnici.
To je pepeljera iz američkog Kongresa,
dok se tamo još uvijek pušilo.
B. kaže:
„Kurdi nikada ne trgaju jabuke s grana,
tek kada same otpadnu, onda ih pokupe s tla.“
Šutimo.
Danas je prvi dan jeseni
*
Ovaj ću prizor jednom naslikati vodenim bojama.
Vladari iz Silikonske doline osvajaju kvart po kvart San Francisca.
Željeli su kupiti i restoran u kojem sjedimo,
ali on ih je u tome spriječio. I sada, u znak zahvalnosti,
preko cijelog restoranskog zida naslikan je mural.
Na slici, u prvom planu je njegov portret, u plavom je džemperu,
sjedobradi mornar plavih očiju, a u pozadini je panorama grada.
Dok razgovaramo, mural je iza njegovih leđa i on je, zapravo,
umanjena kopija sebe s portreta na zidu: sjedi za stolom
kao pobjednik, u plavoj skijaškoj jakni
i s plavim očima vodnjikavim od nazeba, Ferlinghetti
*
Već sedmi dan prolazim pored
_________________male galerije
i svaki put se zaustavim
da kroz prozor pogledam
jednu litografiju Alexa Katza.
A danas je, kad sam već bio tamo,
počela padati kiša,
pa sam, da se sklonim od kapi,
prvi put ušao u galeriju.
Sve u njoj bilo mi je odnekud poznato
_____________________i blisko.
I djevojka koja tamo radi
imala je lice moje sestre.
Ustala je i predstavila se.
Ime je izgovorila tiho,
a onda i prezime. Dizdar
*
Cijeli život je tako,
svaki put kad bi u sebe posumnjala,
došla bi ovdje, pred ‘Mezar sedmero braće’,
___________________________ na mjesto utjehe.
Gledam u njena ramena, gledam u njen potiljak
dok stoji ispred prvog, od sedam, prozora.
I prije nego što ispusti novčić u prorez,
umiruje se, glavu uvlači u ramena
i po tome znam da je upravo zažmirila.
____________________________Zažmirila je
zato što mora pogledati u sebe da zamisli čistu želju
*
Sada je ponoć
(2. februar 2008. godine),
voz prolazi kroz Marfu.
Odavdje vidim osvijetljene prozore
______________i ljude u vagonima.
Na jednom prozoru sam ja,
ali s ove udaljenosti umanjen sam,
vidi se moja minijaturna glava
naslonjena na dlan lijeve ruke,
kao portret na poštanskoj markici
štampanoj u povodu stogodišnjice rođenja
nekog zaboravljenog muzičara
s početka dvadesetog stoljeća.
Gledam kroz prozor.
Voz prolazi
*
Četiri ili pet sati iza ponoći, prvog januara 1981. godine,
utrčali smo u crkvu da se ugrijemo. Radosna da smo se
sklonili sa studeni, ona me je poljubila, i u tom času
odnekud ispred nas stvorio se mladi pop.
Bio je svjež i ispavan, a njegova kratka brada
još vlažna od umivanja. Neprilično je
što se nas dvoje ljubimo „na svetome mjestu“,
objasnio je, i rukom pokazao prema vratima.
Mi smo se poslušno udaljili.
Napolju je puhao sibirski vjetar.
Naslonjeni jedno na drugo išli smo kući.
Povremeno iza nas čuo bi se tupi udar na tlu: to su
iz krošnji na pločnik padala tijela smrzlih vrabaca.
Vrapci. Padali su na zaleđen pločnik kao sivi kamenovi
*
Vozim se preko mosta,
kroz prozor auta
na rijeci ugledam brod
na kojem piše ODYSSEY
i kažem: „Bekimfehmiu!“
*
Danas sam prvi put vidio to platno,
Hurvin Anderson, ‘Bez naslova’ (Black Street),
ali mi je noćna ulica sa slike odranije poznata,
_________________sanjao sam je,
ne tako davno (8. februar 2014),
_________________i san je bio živ,
istog jutra sam ga zapisao.
I bio sam s tobom u tom snu.
Šaljem ti sliku da je vidiš.
I kad je vidiš, molim te,
javi mi da li se i ti ove ulice sjećaš
*
Ušao sam u nepoznat stan. U toku je bila priprema
__________________________________ za selidbu,
slike spuštene na parket, prislonjene uz zidove,
a na sredini sobe je stol za koji sam sjeo
i osmatrao prostor oko sebe.
Jedno platno oslonjeno na zid bilo mi je poznato,
“Autoportret” Romana Petrovića, naslikan
u prvoj polovini dvadesetog stoljeća.
Na platnu slikar sjedi za stolom,
a bosanski ćilim ispod njegovih stopala
isti je kao i ćilim ispod mojih cipela.
I stol za kojim ja sjedim isti je kao stol
_________________za kojim slikar sjedi na portretu,
pa sam zbunjen zaglédao platno, gledao sam u stol
__________________________________ispred sebe
i spuštao glavu da pažljivo osmotrim ćilim
po kojem se s mojih cipela topio snijeg