Htjela sam ući, ali majka me
Povukla za rukav što je bio znak
Da ostanem
Uz nevidljivu liniju, uz opale plodove
Od kojih smo pravili smokovaču.
Otac je donio desetak plitki i preko noge ih
Prepolovio. Jedino mu prvu nisam
Dodala. Zatim ih je rukama utisnuo u
golu zemlju oko nje.
Vlagu su upijali kanapi što sam ih nasjekla
To jutro prije nego što je prokuhala voda za kafu.
Vezali smo je sa svih strana. Majka je
Rekla da pazimo na lišće. Iskoristila
Sam trenutak kad su počeli da je rastežu
I nabrzinu nekoliko ubacila u haljinu.
Sada sam morala biti još pažljivija.
Popravila sam traku oko struka. Vrpoljile su se
u pupku kao rečenice koje sam
privezivala za kočiće.
Historija crvenog luka
Iz harmonikaša u beretki
Kao poklopcu za bure ispadaju
mokri opušci cigareta. I sunce.
Okrećem se prema čovjeku koji sjedi
Za susjednim stolom.
Ali, to nije bio taj čovjek. Ispod naočala
Nije bilo podočnjaka. Naginjao se ka
razglednicama ispred mene.
Osluškivala sam njegovu smirenost. Kada je mahnuo
Harmonikašu, ja sam ustala. Miris preprženog šećera
Gutao je moju sjenku. A mogli su to biti i oblaci.
Čovjek je htio da vidi more.
Na morskom dnu spava njegova majka.
Kosa joj je pjenušava, kao krv u pljuvački.
Njegova kosa je siva.
Htio je da vidi more, ali na stijenama su ljudi
gurali štapove u kofe s mrtvim ribama. Htio je nešto
Da ih upita. Da li oni ipak petama
Razbijaju glavice crvenog luka?
Okreću se na njima kao trapezisti
oko konopaca. Ili one kapaju kroz njihove dlanove.
I
Sjećam se kapljica znoja, kako
Klize niz okvir naočala – koje on
Gura uz korijen nosa
I crvenih latica rasutih
Po kamenčićima
I da sam uzela kamenčić, a
Ne laticu
I da sam htjela da on
utrpa taj kamenčić u unutrašnji džep – da
Ga izgubi i zaboravi na mene
Sjećam se žuljeva – na oba mala prsta
I da nisam izula baletanke, jer
Šta bi on sa mojim ranjenim stopalima
I mušica koje su opsijedale kolica
Sa bananama, u svojim pokretima
Dokazujući da je svaka individualna –
prvi primjer iz Svete knjige
Sjećam se smijeha
Između zidova ulice u kojoj
Smo se izgubili
Dvije pjesme
Raspeće
Htjela sam ući, ali majka me
Povukla za rukav što je bio znak
Da ostanem
Uz nevidljivu liniju, uz opale plodove
Od kojih smo pravili smokovaču.
Otac je donio desetak plitki i preko noge ih
Prepolovio. Jedino mu prvu nisam
Dodala. Zatim ih je rukama utisnuo u
golu zemlju oko nje.
Vlagu su upijali kanapi što sam ih nasjekla
To jutro prije nego što je prokuhala voda za kafu.
Vezali smo je sa svih strana. Majka je
Rekla da pazimo na lišće. Iskoristila
Sam trenutak kad su počeli da je rastežu
I nabrzinu nekoliko ubacila u haljinu.
Sada sam morala biti još pažljivija.
Popravila sam traku oko struka. Vrpoljile su se
u pupku kao rečenice koje sam
privezivala za kočiće.
Historija crvenog luka
Iz harmonikaša u beretki
Kao poklopcu za bure ispadaju
mokri opušci cigareta. I sunce.
Okrećem se prema čovjeku koji sjedi
Za susjednim stolom.
Ali, to nije bio taj čovjek. Ispod naočala
Nije bilo podočnjaka. Naginjao se ka
razglednicama ispred mene.
Osluškivala sam njegovu smirenost. Kada je mahnuo
Harmonikašu, ja sam ustala. Miris preprženog šećera
Gutao je moju sjenku. A mogli su to biti i oblaci.
Čovjek je htio da vidi more.
Na morskom dnu spava njegova majka.
Kosa joj je pjenušava, kao krv u pljuvački.
Njegova kosa je siva.
Htio je da vidi more, ali na stijenama su ljudi
gurali štapove u kofe s mrtvim ribama. Htio je nešto
Da ih upita. Da li oni ipak petama
Razbijaju glavice crvenog luka?
Okreću se na njima kao trapezisti
oko konopaca. Ili one kapaju kroz njihove dlanove.
I
Sjećam se kapljica znoja, kako
Klize niz okvir naočala – koje on
Gura uz korijen nosa
I crvenih latica rasutih
Po kamenčićima
I da sam uzela kamenčić, a
Ne laticu
I da sam htjela da on
utrpa taj kamenčić u unutrašnji džep – da
Ga izgubi i zaboravi na mene
Sjećam se žuljeva – na oba mala prsta
I da nisam izula baletanke, jer
Šta bi on sa mojim ranjenim stopalima
I mušica koje su opsijedale kolica
Sa bananama, u svojim pokretima
Dokazujući da je svaka individualna –
prvi primjer iz Svete knjige
Sjećam se smijeha
Između zidova ulice u kojoj
Smo se izgubili