Teta Nerma ima sedamdesetšest godina. Muža su joj ubili 1995. godine, dok je prisilno kopao rovove za Vojsku.
Teta Dostana ima sedamdesetsedam godina. Sin joj tukao po logorima ljude pa pred haškom optužnicom pobjegao u Australiju, još 1999.
Same obje. Vrata uz vrata. Popodne Dostana pređe Nermi na kavu, ponese komad pite ili šećera. Idu i u šetnju.
Zajedno plaču nad sudbinom lijepoga Antonia, meksičkog zavodnika, ostavljenog u posljednjoj epizodi predvečernje sapunice.
Na stubištu se dugo rastaju, kao srednjoškolke.
Zbog vremenske prognoze na krajevima različitih TV Dnevnika, ujutro budu različito odjevene, jedna nosi šeširić, i smiju se.
* * *
Teta Gospova ima osamdeset godina i sama je već devet.
Povremeno je čujem kako sa sobom razgovara i komentira recepte za ajvar, koji je trebalo manje ili više dosoliti u odnosu na prošlu jesen.
Drži na manjem balkonu – mrtvog goluba.
Netko ju je ubijedio da golubovi neće više dolaziti na mjesto gdje je mrtav jedan od njih. I, položila je na terasu balkona velikog, mrtvog, sivog goluba. Ne znam je li ga ubila ona ili ga je donijela odnekud već mrtvoga.
I, četvrti već dan leži, sad već ozbiljno naduven i okružen muhama.
I sve veći golub.
I sve manji balkon.
Na balkonu do teta Gospavinog, gospođa Ankica, šezdesetdevetgodišnjakinja u crnini, uzgaja tulipan u čahuri minobacačke granate, koju joj je poginuli sin donio jedne zime s ratišta.
Tek sam posljednji dan shvatio da ne šapće tulipanu u čahuri, već goluba zove – anđele dođi, ustani, evo ti zrno.
* * *
Pedesetosmogodišnja Alma nam je predavala njemački, prije rata. Vratila se u svoj stan na trinaestom katu, sama. Muž joj u Švedskoj od leukemije umro, djece nisu ni imali.
Donijela mi komad baklave na Bajram pa se raspričala nakon čaše crnog vina.
“Hut” je okrilje, raspričano maše rukama. Okućenja su “Behausungen”, ali ne nužno i stanovi u užem smislu, kako kaže Heidegger, objašnjava mi.
U logoru je silovao Miki, s četvrtog, i njemu i meni predavala dvije godine.
Jučer joj na vrata došla Mikijeva kćerkica, ima Downov sindrom.
Teta Alma, hoćete mi malo pomoći oko njemačkog, tata kaže da ga znate ko vodu, rekla joj.
Presumpcije
Teta Nerma ima sedamdesetšest godina. Muža su joj ubili 1995. godine, dok je prisilno kopao rovove za Vojsku.
Teta Dostana ima sedamdesetsedam godina. Sin joj tukao po logorima ljude pa pred haškom optužnicom pobjegao u Australiju, još 1999.
Same obje. Vrata uz vrata. Popodne Dostana pređe Nermi na kavu, ponese komad pite ili šećera. Idu i u šetnju.
Zajedno plaču nad sudbinom lijepoga Antonia, meksičkog zavodnika, ostavljenog u posljednjoj epizodi predvečernje sapunice.
Na stubištu se dugo rastaju, kao srednjoškolke.
Zbog vremenske prognoze na krajevima različitih TV Dnevnika, ujutro budu različito odjevene, jedna nosi šeširić, i smiju se.
* * *
Teta Gospova ima osamdeset godina i sama je već devet.
Povremeno je čujem kako sa sobom razgovara i komentira recepte za ajvar, koji je trebalo manje ili više dosoliti u odnosu na prošlu jesen.
Drži na manjem balkonu – mrtvog goluba.
Netko ju je ubijedio da golubovi neće više dolaziti na mjesto gdje je mrtav jedan od njih. I, položila je na terasu balkona velikog, mrtvog, sivog goluba. Ne znam je li ga ubila ona ili ga je donijela odnekud već mrtvoga.
I, četvrti već dan leži, sad već ozbiljno naduven i okružen muhama.
I sve veći golub.
I sve manji balkon.
Na balkonu do teta Gospavinog, gospođa Ankica, šezdesetdevetgodišnjakinja u crnini, uzgaja tulipan u čahuri minobacačke granate, koju joj je poginuli sin donio jedne zime s ratišta.
Tek sam posljednji dan shvatio da ne šapće tulipanu u čahuri, već goluba zove – anđele dođi, ustani, evo ti zrno.
* * *
Pedesetosmogodišnja Alma nam je predavala njemački, prije rata. Vratila se u svoj stan na trinaestom katu, sama. Muž joj u Švedskoj od leukemije umro, djece nisu ni imali.
Donijela mi komad baklave na Bajram pa se raspričala nakon čaše crnog vina.
“Hut” je okrilje, raspričano maše rukama. Okućenja su “Behausungen”, ali ne nužno i stanovi u užem smislu, kako kaže Heidegger, objašnjava mi.
U logoru je silovao Miki, s četvrtog, i njemu i meni predavala dvije godine.
Jučer joj na vrata došla Mikijeva kćerkica, ima Downov sindrom.
Teta Alma, hoćete mi malo pomoći oko njemačkog, tata kaže da ga znate ko vodu, rekla joj.
Mi ćemo svi seliti pa učimo, rekla joj.
Svi sad imamo petice, veli mi ponosna.