Dvije pjesme

Noć

Na moj dio Planete pala je noć.
Spavaju breze. I mrak na njihovim granama.
I gnijezdo iz koga su odletjeli ptići.

Spava um u predvorju bezuma,
zaspala misao u huku noćne ptice,
ogrnuta snom, zastala zvijezda padalica.

Budna je samo slutnja da sutrašnji dan
progutaće ova nezajažljiva noć,
čije hladne skutove privijam uza se.  

        

Tišina, knjiga, jabuka

Dok udišem noćnu tišinu
treperi list raskriljene knjige
kraj nenačete jabuke na stolu.

Tišina u sobi, u jabuci, u knjizi.
Meka, paperjasta, ljekovita tišina.
Ne zvjera okolo, zadubljena u samu sebe.

Zavlačim se u tišinu, u knjigu.
U jabuku ne mogu, jer u njoj, osjećam,
razbaškarilo se moje djetinjstvo. 

Ranko Pavlović 10. 03. 2020.