Dvije pjesme ili dvije verzije

UMRIJETI U SARAJEVU I

Ne što mu fali grobova –
Ima ih koliko i zvijezda na nebu
Iznad grada,
Ali ja bih, veliki Bože,
Da umrem u Sarajevu.

Umrijeti u Sarajevu
To je hoditi s one strene svijeta
Lažljivoga
Gdje ogrnuti osmjesima bajatim
Uvjeravaju da to što grmi –
Lude krave bježe iz svojih štala.

Umrijeti u Sarajevu
Znači živjeti dok sljedeće proljeće
Ne pljušti
Po sarajevskim baštama.

Mrijet mi je u Sarajevu
Kojemu ne fali grobova
Ali meni fali Sarajevo
Bar mrtav da se
Nagledam i nadišem grada
Kojega se za pola vijeka
ne nasitih.

 

UMRIJETI U SARAJEVU II

Ne što mu fali grobova –
Ima ih više nego zvijezda na nebu
Ali ja bih, veliki Bože,
Da umrem u Sarajevu,
Ako se ikako može.

Umrijeti u Sarajevu
To je hoditi s one strene svijeta
Ovoga gdje te uvjeravaju,
Nije šala,
Da to što grmi – ne grmi,
Već lude krave bezglavo bježe
Iz svojih zapaljenih štala.

Umrijeti u Sarajevu
Znači živjeti bar
Do sljedećeg proljeća
Gdje se mrtav u grobu
Svega proživljenoga sjeća.

Mrijet mi je u Sarajevu
Kojemu ne fali grobova
Crkvenih tornjeva i munara vitih                                       
Al meni fali da se,
Bar mrtav,
Nagledam i naslušam grada                               
Kojega se za pola vijeka                                      
ne nasitih.                                                             

               

Faiz Softić 27. 03. 2021.