Dvije najnovije

I OPET RAT

Opet se,
tamo negdje,
vodi rat.

A zapravo,
tutnji u mom dvorištu.

Jer,
gdje god na zemaljskom šaru
ispale hitac u čovjeka,
pogodi srce moje kćerke.

Čemer zavežljaja
svakog izbjeglice
natapa suza
još nerođenog djeteta.

Gdje god šrapnel bezumlja
prosvrdla bezazlenost
šumskog jutra,
nađe smiraj
u glavi moga brata.

Gdje god se rasprsne granata,
neki njen djelić
pogodi u grobu
dušu moje majke,
dok pred anđelima
i sad
oplakuje sinovljevu smrt.

SIZIFOV KAMEN

Kako si, Sizife?
pitali ga jednom.

Da nije ovog kamena,
bilo bi lakše.

Ali – stavi prst na čelo –
da nije kamena,
ne bi bilo ni mene.