u točku se pretvorio pomislih u vodu je potonuo s nebom se spojio u daljinu i još dalje od te daljine otišao veliki je put prevalio iza horizonta zamakao nestao u studenom mjesecu na dušni dan svijeću mu upalio a on danas opet odnekud došao (smrt je samo u našim dušama životu kraja nema) pred mene stao oduvijek je zauvijek je nijedan bliski otišao nije svaki se negdje opet pojavljuje samo su druga imena tijela lica ista duša srodna će da je prepozna tako će svaki svoga tako će u vječnom kretanju vječnog u mnogim oblicima jedni druge susretati u dalekom oblaku u mudrom mačoru u slučajnom prolazniku jedni druge prepoznavati jednom osjetiti znati iz davnina ono što je bilo opet raspoznati jednom misliti tek smo došli ovo ne smijemo propustiti onda opet o neznanim osobama fantazirati nešto o iskonu kazivati do svoga doći u vječnoj radosti bivanja postojati onda jednom opet opet i opet sve svoje voljeti sa svojim dragima sa sobom samim opet biti nikada se od bliskih dragih svojih nećemo ne možemo razdvojiti
Dušni dan
u točku se pretvorio pomislih u vodu je potonuo s nebom se spojio u daljinu i još dalje od te daljine otišao veliki je put prevalio iza horizonta zamakao nestao u studenom mjesecu na dušni dan svijeću mu upalio a on danas opet odnekud došao (smrt je samo u našim dušama životu kraja nema) pred mene stao oduvijek je zauvijek je nijedan bliski otišao nije svaki se negdje opet pojavljuje samo su druga imena tijela lica ista duša srodna će da je prepozna tako će svaki svoga tako će u vječnom kretanju vječnog u mnogim oblicima jedni druge susretati u dalekom oblaku u mudrom mačoru u slučajnom prolazniku jedni druge prepoznavati jednom osjetiti znati iz davnina ono što je bilo opet raspoznati jednom misliti tek smo došli ovo ne smijemo propustiti onda opet o neznanim osobama fantazirati nešto o iskonu kazivati do svoga doći u vječnoj radosti bivanja postojati onda jednom opet opet i opet sve svoje voljeti sa svojim dragima sa sobom samim opet biti nikada se od bliskih dragih svojih nećemo ne možemo razdvojiti