Kraljeve, kraljevi, paževi, gnomi i ptice rajske, Je li boja cimetova ili pak ciklama bl’jeda? Oslobađa strah se iz ostave k’o iz pupka majke, Ordija čedomorna uskrsava čovjeka iz geta?
I izgubljeni mesija, kredom dopisan do boga, Na krstu se batrga u nedogledi mita zgonjen, Pitam: ima li boje kad oči stonu u san smoga I federvajs se utisne u zid koji je znojen Ledenom suzom bitanginom i brzim obaračem, Bajkom koja ne traje, al’ niko kraj joj nikad ne ču, Rukom još i ledenijom koja zid od zida krade – Kad nestane golubova u varoši Drohobiču?
Gledam ih s tavanice – to pršti eros, tatski hrle jugu U hladni smiraj Novog sv’jeta – tanatičnome demijurgu.
Drohobički mural Bruna Šulca
Kraljeve, kraljevi, paževi, gnomi i ptice rajske,
Je li boja cimetova ili pak ciklama bl’jeda?
Oslobađa strah se iz ostave k’o iz pupka majke,
Ordija čedomorna uskrsava čovjeka iz geta?
I izgubljeni mesija, kredom dopisan do boga,
Na krstu se batrga u nedogledi mita zgonjen,
Pitam: ima li boje kad oči stonu u san smoga
I federvajs se utisne u zid koji je znojen
Ledenom suzom bitanginom i brzim obaračem,
Bajkom koja ne traje, al’ niko kraj joj nikad ne ču,
Rukom još i ledenijom koja zid od zida krade –
Kad nestane golubova u varoši Drohobiču?
Gledam ih s tavanice – to pršti eros, tatski hrle jugu
U hladni smiraj Novog sv’jeta – tanatičnome demijurgu.