Zečinjak u susjeda je lohotan, pa su zečevi pobjegli.
I vratili se prije mraka.
Kada se to nekoliko puta ponovilo, počeli su ih svakoga jutra puštati van. Znaju, vratit će se oni.
Eno ih, okolo skakuću, prelaze cestu, odlaze prema naselju vikendica, zalaze u naš vrt, grickaju listove maslačka, sjede na stubama i gledaju nas, crvenooki, kada se pred večer vraćamo s posla.
A onda i oni, polako, kreću kući.
Nesretni glupi zečevi, umjesto da glavom bez obzira bježe jer znaju da će ih gospodari jedne nedjelje zaklati, razapeti im kože na vratima zečinjaka, a njih u slast pojesti, oglodati do najsitnije kosti, oni svakoga dana u sumrak kreću svojim zečjim kućama.
Domovina, zavičaj, zečinjak
Zečinjak u susjeda je lohotan, pa su zečevi pobjegli.
I vratili se prije mraka.
Kada se to nekoliko puta ponovilo, počeli su ih svakoga jutra puštati van. Znaju, vratit će se oni.
Eno ih, okolo skakuću, prelaze cestu, odlaze prema naselju vikendica, zalaze u naš vrt, grickaju listove maslačka, sjede na stubama i gledaju nas, crvenooki, kada se pred večer vraćamo s posla.
A onda i oni, polako, kreću kući.
Nesretni glupi zečevi, umjesto da glavom bez obzira bježe jer znaju da će ih gospodari jedne nedjelje zaklati, razapeti im kože na vratima zečinjaka, a njih u slast pojesti, oglodati do najsitnije kosti, oni svakoga dana u sumrak kreću svojim zečjim kućama.
Mi, zečevi.