Desilo se da na Ajfelovom mostu skoro istovremenu bude objavljen moj tekst iz serije “Moje knjige”, priča o meni i Matavuljevim knjigama priča i za mene značajnoj knjizi “Bilješke jednog pisca”, i tekst o dodjeli nagade Vlahu Bogišiću sa obrazloženjem same nagrade i jednim tekstom samog Bogišića iz knjige „Nedovršeni Bogišićev ustav i druga međuplemenska razmatranja“, koja je nagrađena od uglednog žirija. Ispisujući svoj tekst o Matavuljevoj knjizi razmišljao sam da ga završim citatom, podužim, upravo o Baltazaru/Valtazaru Bogišiću na Cetinju u vrijeme kada je završavao “Crnogorski Imovinski zakonik”. Sada su mi ova nagrada i ovaj tekst iz Bogišićeve knjige došli kao post scriptum mom tekstu, pa ispisujem taj citat naknadno.
“Usred ljeta dođe Bogišić na Cetinje i donese Crnogorski Imovinski zakonik, koji je on izrađivao njekoliko godina i čije je postojanje i razvitak sa velikim interesovanjem praćahu pravnici cijelog Slovenstva. Ali Zakoonik još ne bješe dobio definitivan oblik, nedostajaše mu pristojna odeća, pravo srpsko ruho, – terminologija čisto srpska i što je moguće više narodska. To nam objasni dr. Valtazar Bogišić. Radi toga dođe na Cetinje, da od glavara i puka, iz starih crnogorskih sentenca i povelja, poštogod i od čuvenih cetinjskih žitelja, pokupi, izabere, protrijebi, za nevolju i skuje! (…)
Gospar Baldo je divan čovjek. Osim što ga broje među najveće svjetske pravnike, osim što zna njekih desetak živih i mrtvih jezika, osim što je duhovit i što s ljubavlju njeguje i lijepu književnost, to je čovjek djetinje, nezlobive duše, zlatna srca, veseljak i mrzac komplimenata i banalnosti. Ja sam ga odmah zavolio svom dušom i ponosim se što sam ga često razgalio i šalama, svakojakim pričama, za koje on dušu dade!“
Neka ovo bude, za moguće buduće objavljivanje mog tekst o Matavulju drugi njegov završetak.
Dodatak tekstu o Matavulju i njegovim knjigama (Moje knjige/37)
Desilo se da na Ajfelovom mostu skoro istovremenu bude objavljen moj tekst iz serije “Moje knjige”, priča o meni i Matavuljevim knjigama priča i za mene značajnoj knjizi “Bilješke jednog pisca”, i tekst o dodjeli nagade Vlahu Bogišiću sa obrazloženjem same nagrade i jednim tekstom samog Bogišića iz knjige „Nedovršeni Bogišićev ustav i druga međuplemenska razmatranja“, koja je nagrađena od uglednog žirija. Ispisujući svoj tekst o Matavuljevoj knjizi razmišljao sam da ga završim citatom, podužim, upravo o Baltazaru/Valtazaru Bogišiću na Cetinju u vrijeme kada je završavao “Crnogorski Imovinski zakonik”. Sada su mi ova nagrada i ovaj tekst iz Bogišićeve knjige došli kao post scriptum mom tekstu, pa ispisujem taj citat naknadno.
“Usred ljeta dođe Bogišić na Cetinje i donese Crnogorski Imovinski zakonik, koji je on izrađivao njekoliko godina i čije je postojanje i razvitak sa velikim interesovanjem praćahu pravnici cijelog Slovenstva. Ali Zakoonik još ne bješe dobio definitivan oblik, nedostajaše mu pristojna odeća, pravo srpsko ruho, – terminologija čisto srpska i što je moguće više narodska. To nam objasni dr. Valtazar Bogišić. Radi toga dođe na Cetinje, da od glavara i puka, iz starih crnogorskih sentenca i povelja, poštogod i od čuvenih cetinjskih žitelja, pokupi, izabere, protrijebi, za nevolju i skuje! (…)
Gospar Baldo je divan čovjek. Osim što ga broje među najveće svjetske pravnike, osim što zna njekih desetak živih i mrtvih jezika, osim što je duhovit i što s ljubavlju njeguje i lijepu književnost, to je čovjek djetinje, nezlobive duše, zlatna srca, veseljak i mrzac komplimenata i banalnosti. Ja sam ga odmah zavolio svom dušom i ponosim se što sam ga često razgalio i šalama, svakojakim pričama, za koje on dušu dade!“
Neka ovo bude, za moguće buduće objavljivanje mog tekst o Matavulju drugi njegov završetak.