Da li vam govore da dobro izgledate? U narodu je široko rasprostranjeno uvjerenje da se to počne govoriti vremešnijim poznanicima. Onima koje takvo bodrenje nije suvišno. Uostalom, bodrenje nikome i nikada nije suvišno. Elem, kada ti kažu „dobro izgledaš“, zagledaj se malo bolje u ogledalu. Ako još učestaju s ovim pohvalama, nije loše provjeriti krvnu sliku. Šalu na stranu, ima istine u narodnom vjerovanju. Čuje se ponekad ova opasaka i među mlađim generacijama, ali je mnogo češće u prometu među starijim. Mnogi rado naglašavaju da im nikada nije govoreno da dobro izgledaju dok nisu prevalili pola životnog vijeka.
Sve je prolazno i relativno. Stigne vrijeme da ne zaslužujemo ocjenu „dobro izgledaš“, a rado bi je slušali. Dođe nova opaska, da ne kažem pohvala: „dobro se držiš“. Ona nikoga suviše ne raduje niti se veselo prepričava poput one prethodne. Zato što je prati drugi, rijetko izgovoreni, dio rečenice: „s obzirom na tvoje godine“. Neko se ne ustručava da je izgovori u cjelini: „dobro se ti držiš s obzirom na tvoje godine“. Formulacija je neprikladna za ljepši pol, pa se uglavnom i ne koristi. Možda promakne nekoj pakosnijoj osobi.
Godine čine svoje, pa i prethodne ocjene i izjave prestanu biti aktuelne. Koriste se nove, prikladnije. Kada se ostarjeli poznanici i poznanice međusobno požale na skupljeno breme zdravstvenih problema, rado to rezimiraju ohrabrujućom konstatacijom: „dobro je dok se na nagama“. Nekada i dodaju: „još nisam nikome na teretu“.
Tako je to u ljudskom vijeku, protekne odrastanje, mlađa, srednja i starija životna dob. U vrijeme ove pandemije Covida 19 baš smo se toga naslušali. Na gotovo svakom TV kanalu ili portalu mogli smo čuti koliko je ljudi preminulo. Poput ove: „juče je preminulo 10 osoba. Jedna je mlađe, tri srednje i šest starije životne dobi“. Možda se meni to pričinjava, ali javljanje da je većina umrlih starije životne dobi izgovara se s izvjesnim olakšanjem. Kao, šteta je, ali bolje je da nije neko mlađi. I jeste bolje, ali ostavlja nešto oporo u duši. Češće umiranje starih neće produžiti vijek mlađim. Na društvenim mrežama bude i konstatacija: „šta ćeš, i vakat im je, naživili su se. Eee, da je meni doživjeti te godine…“
Često pominjanje mlađe, srednje i starije životne dobi podstaklo me je da vidim na koga se to odnosi. Ko to utvrđuje i razvrstava i žive i mrtve. Ovo je vrijeme u kojem ni o čemu ne postoji opšta saglasnost, pa ni o životnim dobima. O razdoblju odrastanja nema dvoumica. Čini ga period dojenčeta, djetinjstva, dječaštva, puberteta i mladalaštva. Odrastanje se završava do 25. godine. Kod žena nešto brže nego kod muškaraca. A o ostalim životnim dobima gledišta su različita. Drugačije se razmišlja u razvijenim zemljama u odnosu na zemlje u razvoju, u Evropi i Africi. Nisu podudarna ni stanovišta Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Da ne govorimo o gledištima pojedinih naučnih radnika. To je i logično jer starenje ima biološke, psihološke i socijalne aspekte. Riječ je o opadanju funkcija organizma, prilagođavanju ličnosti na starenje i promjenama u odnosima pojedinca i društva u kojem živi. Nesporno je da današnji stariji mahom izgledaju nešto mlađi nego što im godine pokazuju u odnosu na prethodne generacije. O svemu ovome različito rezonuju mladi i stariji. Svi znamo da smo u svojoj mladosti pedesetogodišnjake smatrali gotovo đuturumima. Očigledno je da se shvatanje starosti mijenja kako i sami starimo. U jednoj anketi u Americi, na pitanje „jesu li osobe od 65 godina stare?“, veoma različiti su odgovori pripadnici mlađe i starije populacije. Oko 60 odsto osoba od 18 do 29 godina života odgovorilo je da jesu. Isto misli samo 16 odsto starijih od 60 godina. Ljudi vole čuti da su mladi ili mladoliki. Izraz star nije nešto što bilo kome godi. Za nekoga je to uvredljivo i pogrdno. U svakom slučaju, neuljudno je neku osobu na to podsjećati.
Dugo se smatralo da se mlađa životna dob završava sa 35. godinom života. Zatim se to pomjerilo na 41. Novija istraživanja dodala su mladosti još 12 godina, pa se mlađa životna dob okončava sa 53. godinom.
I o srednjoj životnoj dobi gledišta su se mijenjala. Kada je počinjala poslije 35, trajala je do 58. ili 60. Tada je počinjala starija životna dob.
Po mjerilima Ujedinjenih naroda, postoji rana starost (65-74), druga starost (75-84) i treća starost (85 i više).
Svjetska zdravstvena organizacija ranije je razvrstavala osobe na starije (60-75), stare (76-90) i vrlo stare (90 i više). Zanimljiva je njena najnovija klasifikacija. Ne djeluje mi uvjerljivo, ali da je navedem:
Maloljetni 0 do 17
Mladi 18 do 65
Srednje godine 66 do 79
Stariji 80 do 99
Dugovječni stariji 100 i više
Bez obzira na motive, malo su, brate, pretjerali s ovim da se mlado do 65.
Očigledno je da ne postoji opšti dogovor o dobi u kojoj osoba postaje starija. Ne znam koja mjerila koriste ovdašnji zdravstveni radnici, statističari i mediji, kada obavještavaju javnost o posljedicama pandemije ili, po nekima, plandemije. Stvarne godine života, iskazane u broju godina, niko ne može osporavati. No, za ljudske jedinke, nije od velikog značaja da li je krajem pedestih u srednjem ili starijem životnom dobu. Da li je u takozvanom trećem životnom dobu, „zlatnoj jeseni“ i slično. Bitno je kako se sam osjeća. To je uveliko stanje uma i vlastitog odnosa prema zdravlju, a ne godina. Takozvana „kriza srednjih godina“ očigledno nije posljedica njihovog broja nego „zbivanja“ u nekim glavama. Sve je više dokaza da i starost može biti zdrava. Nedavno mi jedan prijatelj reče: „Zdravlje me bolje služi nego što ja služim njega“.
Dobro izgledaš
Da li vam govore da dobro izgledate? U narodu je široko rasprostranjeno uvjerenje da se to počne govoriti vremešnijim poznanicima. Onima koje takvo bodrenje nije suvišno. Uostalom, bodrenje nikome i nikada nije suvišno. Elem, kada ti kažu „dobro izgledaš“, zagledaj se malo bolje u ogledalu. Ako još učestaju s ovim pohvalama, nije loše provjeriti krvnu sliku. Šalu na stranu, ima istine u narodnom vjerovanju. Čuje se ponekad ova opasaka i među mlađim generacijama, ali je mnogo češće u prometu među starijim. Mnogi rado naglašavaju da im nikada nije govoreno da dobro izgledaju dok nisu prevalili pola životnog vijeka.
Sve je prolazno i relativno. Stigne vrijeme da ne zaslužujemo ocjenu „dobro izgledaš“, a rado bi je slušali. Dođe nova opaska, da ne kažem pohvala: „dobro se držiš“. Ona nikoga suviše ne raduje niti se veselo prepričava poput one prethodne. Zato što je prati drugi, rijetko izgovoreni, dio rečenice: „s obzirom na tvoje godine“. Neko se ne ustručava da je izgovori u cjelini: „dobro se ti držiš s obzirom na tvoje godine“. Formulacija je neprikladna za ljepši pol, pa se uglavnom i ne koristi. Možda promakne nekoj pakosnijoj osobi.
Godine čine svoje, pa i prethodne ocjene i izjave prestanu biti aktuelne. Koriste se nove, prikladnije. Kada se ostarjeli poznanici i poznanice međusobno požale na skupljeno breme zdravstvenih problema, rado to rezimiraju ohrabrujućom konstatacijom: „dobro je dok se na nagama“. Nekada i dodaju: „još nisam nikome na teretu“.
Tako je to u ljudskom vijeku, protekne odrastanje, mlađa, srednja i starija životna dob. U vrijeme ove pandemije Covida 19 baš smo se toga naslušali. Na gotovo svakom TV kanalu ili portalu mogli smo čuti koliko je ljudi preminulo. Poput ove: „juče je preminulo 10 osoba. Jedna je mlađe, tri srednje i šest starije životne dobi“. Možda se meni to pričinjava, ali javljanje da je većina umrlih starije životne dobi izgovara se s izvjesnim olakšanjem. Kao, šteta je, ali bolje je da nije neko mlađi. I jeste bolje, ali ostavlja nešto oporo u duši. Češće umiranje starih neće produžiti vijek mlađim. Na društvenim mrežama bude i konstatacija: „šta ćeš, i vakat im je, naživili su se. Eee, da je meni doživjeti te godine…“
Često pominjanje mlađe, srednje i starije životne dobi podstaklo me je da vidim na koga se to odnosi. Ko to utvrđuje i razvrstava i žive i mrtve. Ovo je vrijeme u kojem ni o čemu ne postoji opšta saglasnost, pa ni o životnim dobima. O razdoblju odrastanja nema dvoumica. Čini ga period dojenčeta, djetinjstva, dječaštva, puberteta i mladalaštva. Odrastanje se završava do 25. godine. Kod žena nešto brže nego kod muškaraca. A o ostalim životnim dobima gledišta su različita. Drugačije se razmišlja u razvijenim zemljama u odnosu na zemlje u razvoju, u Evropi i Africi. Nisu podudarna ni stanovišta Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene organizacije. Da ne govorimo o gledištima pojedinih naučnih radnika. To je i logično jer starenje ima biološke, psihološke i socijalne aspekte. Riječ je o opadanju funkcija organizma, prilagođavanju ličnosti na starenje i promjenama u odnosima pojedinca i društva u kojem živi. Nesporno je da današnji stariji mahom izgledaju nešto mlađi nego što im godine pokazuju u odnosu na prethodne generacije. O svemu ovome različito rezonuju mladi i stariji. Svi znamo da smo u svojoj mladosti pedesetogodišnjake smatrali gotovo đuturumima. Očigledno je da se shvatanje starosti mijenja kako i sami starimo. U jednoj anketi u Americi, na pitanje „jesu li osobe od 65 godina stare?“, veoma različiti su odgovori pripadnici mlađe i starije populacije. Oko 60 odsto osoba od 18 do 29 godina života odgovorilo je da jesu. Isto misli samo 16 odsto starijih od 60 godina. Ljudi vole čuti da su mladi ili mladoliki. Izraz star nije nešto što bilo kome godi. Za nekoga je to uvredljivo i pogrdno. U svakom slučaju, neuljudno je neku osobu na to podsjećati.
Dugo se smatralo da se mlađa životna dob završava sa 35. godinom života. Zatim se to pomjerilo na 41. Novija istraživanja dodala su mladosti još 12 godina, pa se mlađa životna dob okončava sa 53. godinom.
I o srednjoj životnoj dobi gledišta su se mijenjala. Kada je počinjala poslije 35, trajala je do 58. ili 60. Tada je počinjala starija životna dob.
Po mjerilima Ujedinjenih naroda, postoji rana starost (65-74), druga starost (75-84) i treća starost (85 i više).
Svjetska zdravstvena organizacija ranije je razvrstavala osobe na starije (60-75), stare (76-90) i vrlo stare (90 i više). Zanimljiva je njena najnovija klasifikacija. Ne djeluje mi uvjerljivo, ali da je navedem:
Maloljetni 0 do 17
Mladi 18 do 65
Srednje godine 66 do 79
Stariji 80 do 99
Dugovječni stariji 100 i više
Bez obzira na motive, malo su, brate, pretjerali s ovim da se mlado do 65.
Očigledno je da ne postoji opšti dogovor o dobi u kojoj osoba postaje starija. Ne znam koja mjerila koriste ovdašnji zdravstveni radnici, statističari i mediji, kada obavještavaju javnost o posljedicama pandemije ili, po nekima, plandemije. Stvarne godine života, iskazane u broju godina, niko ne može osporavati. No, za ljudske jedinke, nije od velikog značaja da li je krajem pedestih u srednjem ili starijem životnom dobu. Da li je u takozvanom trećem životnom dobu, „zlatnoj jeseni“ i slično. Bitno je kako se sam osjeća. To je uveliko stanje uma i vlastitog odnosa prema zdravlju, a ne godina. Takozvana „kriza srednjih godina“ očigledno nije posljedica njihovog broja nego „zbivanja“ u nekim glavama. Sve je više dokaza da i starost može biti zdrava. Nedavno mi jedan prijatelj reče: „Zdravlje me bolje služi nego što ja služim njega“.