Dnjepar

Ovoga proljeća dok sam prelazio Dnjepar
U taksiju koji me od aerodroma Borispol
Vozio u Kijev do kvarta u kojem su nekad živjeli
Krimski Tatari i Židovi a koji zovu Tatarka
Mislio sam na Tina Ujevića koji sjedi u kafani Volga
U Sarajevu godine 1935. ili 1936. čuo sam
Kako prisutnima drži predavanje o Gautami Sidarti
Indijskoj filozofiji i značaju Vidovićeve škole
Za opismenjavanje naroda i činilo mi se
Da mu osjetim dah na licu vonja na kiselo vino
Na češnjak na bolesnu jetru i da će podivljati
Upitam li ga vjeruje li doista u ono što govori
Ljudima koji su mu platili vino. Toliko mi se živ
Činio Tin Ujević dok sam na njega mislio
Prelazeći Dnjepar ovoga proljeća. Na njega
Koji sjedi u kafani Volga i predavanje drži
Kao da je živ. Tako je snažna bila moja potreba
Da ne mislim na Dnjepar
Koji teče ispod mosta bujan i voden
Da ne zaplačem taksistu u ladi
Da mu ne pokvasim navlake
Za sjedala.