Dejan Enev rođen je u Sofiji 11. kolovoza 1960. godine (a upravo je o kolovozu riječ u njegovoj priči). Završio je englesku gimnaziju i studij bugarske filologije na Sofijskom sveučilištu. Oženjen je i ima dvoje djece.
U njegovoj vrlo zanimljivoj biografiji navodi se da je radio razne poslove – bio je maler, bolničar na odjelu psihijatrije medicinske akademije, učitelj, tekstopisac u reklamnoj agenciji, a dugo je radio i kao novinar.
I danas piše kolumne, a podučavanjem se bavi na seminarima kreativnog pisanja.
Čini se da je Enev od djetinjstva znao da je predodređen za pisanje. Tako je u jednom intervjuu ispričao da je u gimnaziji iz matematike imao vrlo strogu profesoricu i nije mu baš išla matematika, pa je u jednoj zadaći umjesto da riješi zadatke napisao priču, a u post scriptumu je profesorici napisao poruku: “Drugarice Samareva, tvrdim da je književnost veća od matematike!” Kada su mu je ona vratila bilježnicu osim jedinice dobio je i odgovor: “Nikada nisam tvrdila suprotno”.
Objavio je petnaestak knjiga. Uglavnom je riječ o zbornicima kratkih priča. Prva je objavljena 1987. godine – Štivo za noćni vlak. Sve zbirke koje su uslijedile bile su i nagrađivane. Spomenut ćemo samo neke: zbirka priča Pismo-glava (1999) dobila je nacionalnu nagradu za bugarsku književnost Hristo Danov i godišnju nagradu Društva bugarskih pisaca, zbirka priča Gospodine, pomiluj! (2004) dobila je veliku nagradu “Helikon” za novu bugarsku prozu, Gradić imena Mendosino (2009) dobio je nacionalnu nagradu Miloš Zjapkov. Slijede djela: 7 božićnih priča (2009), Bugarče s Aljaske. Sofijske priče (2011), Hemingwayev unuk (2013). Posljednja zbirka priča Mala domaća crkva, suvremene priče objavljena je ove godine.
Dejan je doživio i velik uspjeh u inozemstvu: 2008. godine u Austriji je objavljena zbirka njegovih priča pod naslovom Cirkus Bugarska, a dvije godine poslije ista zbirka izlazi u Londonu, dakle na engleskom jeziku. Dvije godine za redom taj je prijevod nominiran na najprestižnijem natječaju za kratku priču The Frank O’Connor International Short Story Award.
Valja spomenuti i jednu objavljenu zbirku pjesama, brojne eseje, kritike i publicistiku. Enev je i veliki kritičar političara, društva i pojedinaca o čemu svjedoče brojni tekstovi koje često objavljuje na internetu.
Ovo je njegovo prvo predstavljanje u Hrvatskoj.
Riječ je o vrlo talentiranom pripovjedaču koji svojim kratkim pričama, protkanim autobiografskim elementima, čitatelje uvlači u atmosferu bugarskih sela i gradova, djetinjstva i zrele dobi. Ono što Enevu uspijeva u samo nekoliko stranica, a za što je drugima trebalo stotine i stotine, jest pokazati da stvari nisu onakve kakvima se na prvi pogled čine. Osim ove poruke, koju ističe Ognjen Saparev u tekstu o “talentiranom pripovjedaču”, u njegovim je pričama sakrivena i filozofija tranzicije, što je i inače velika tema suvremene bugarske književnosti. Stoga je njegova književnost tipično bugarska, ali svojom zavodljivošću, humanošću i toplinom i čitatelje-strance uvlači u jedan svijet u kojemu svaki može pronaći sebe.
Od objavljenih tekstova o književnom stvaralaštvu Dejana Eneva zanimljiv je recimo onaj koji je napisao bugarski pisac Georgi Gospodinov o njegovoj zbirki priča Pismo-glava. On piše da su Dejanove priče jake kao cigarete bez filtera, oštre i kratke. Čitanje njegovih priča uspoređuje s pušenjem. Jedna priča − jedna cigareta koja udara u glavu, ali se pamti plućima. Jedna priča – jedna ceremonija. Enev piše mračno, prozaično, ali utješno i lirično, ima oko (i ruku) za svaki detalj i svaku gestu. Riječima prenosi i zvukove i slike.
Jedan drugi bugarski pisac i kritičar, Nikolaj Fenerski, također se osvrće na kratkoću priča u zbirci Gospodine, pomiluj. Naslov te zbirke stih je iz najkraće crkvene molitve, svaka je priča za njega jedna molitva, ili nas barem natjera da se pomolimo za spas duša njegovih likova. Njegove su molitve (priče) tužne, ali vesele u toj svojoj tuzi.
Priča jučer objavljena na ovom mjestu tiskana je u zbirci Gospodi, pomiluj! pa promislite je li vas natjerala da se pomolite ili da zapalite cigaretu.
Dejan Enev
Dejan Enev rođen je u Sofiji 11. kolovoza 1960. godine (a upravo je o kolovozu riječ u njegovoj priči). Završio je englesku gimnaziju i studij bugarske filologije na Sofijskom sveučilištu. Oženjen je i ima dvoje djece.
U njegovoj vrlo zanimljivoj biografiji navodi se da je radio razne poslove – bio je maler, bolničar na odjelu psihijatrije medicinske akademije, učitelj, tekstopisac u reklamnoj agenciji, a dugo je radio i kao novinar.
I danas piše kolumne, a podučavanjem se bavi na seminarima kreativnog pisanja.
Čini se da je Enev od djetinjstva znao da je predodređen za pisanje. Tako je u jednom intervjuu ispričao da je u gimnaziji iz matematike imao vrlo strogu profesoricu i nije mu baš išla matematika, pa je u jednoj zadaći umjesto da riješi zadatke napisao priču, a u post scriptumu je profesorici napisao poruku: “Drugarice Samareva, tvrdim da je književnost veća od matematike!” Kada su mu je ona vratila bilježnicu osim jedinice dobio je i odgovor: “Nikada nisam tvrdila suprotno”.
Objavio je petnaestak knjiga. Uglavnom je riječ o zbornicima kratkih priča. Prva je objavljena 1987. godine – Štivo za noćni vlak. Sve zbirke koje su uslijedile bile su i nagrađivane. Spomenut ćemo samo neke: zbirka priča Pismo-glava (1999) dobila je nacionalnu nagradu za bugarsku književnost Hristo Danov i godišnju nagradu Društva bugarskih pisaca, zbirka priča Gospodine, pomiluj! (2004) dobila je veliku nagradu “Helikon” za novu bugarsku prozu, Gradić imena Mendosino (2009) dobio je nacionalnu nagradu Miloš Zjapkov. Slijede djela: 7 božićnih priča (2009), Bugarče s Aljaske. Sofijske priče (2011), Hemingwayev unuk (2013). Posljednja zbirka priča Mala domaća crkva, suvremene priče objavljena je ove godine.
Dejan je doživio i velik uspjeh u inozemstvu: 2008. godine u Austriji je objavljena zbirka njegovih priča pod naslovom Cirkus Bugarska, a dvije godine poslije ista zbirka izlazi u Londonu, dakle na engleskom jeziku. Dvije godine za redom taj je prijevod nominiran na najprestižnijem natječaju za kratku priču The Frank O’Connor International Short Story Award.
Valja spomenuti i jednu objavljenu zbirku pjesama, brojne eseje, kritike i publicistiku. Enev je i veliki kritičar političara, društva i pojedinaca o čemu svjedoče brojni tekstovi koje često objavljuje na internetu.
Ovo je njegovo prvo predstavljanje u Hrvatskoj.
Riječ je o vrlo talentiranom pripovjedaču koji svojim kratkim pričama, protkanim autobiografskim elementima, čitatelje uvlači u atmosferu bugarskih sela i gradova, djetinjstva i zrele dobi. Ono što Enevu uspijeva u samo nekoliko stranica, a za što je drugima trebalo stotine i stotine, jest pokazati da stvari nisu onakve kakvima se na prvi pogled čine. Osim ove poruke, koju ističe Ognjen Saparev u tekstu o “talentiranom pripovjedaču”, u njegovim je pričama sakrivena i filozofija tranzicije, što je i inače velika tema suvremene bugarske književnosti. Stoga je njegova književnost tipično bugarska, ali svojom zavodljivošću, humanošću i toplinom i čitatelje-strance uvlači u jedan svijet u kojemu svaki može pronaći sebe.
Od objavljenih tekstova o književnom stvaralaštvu Dejana Eneva zanimljiv je recimo onaj koji je napisao bugarski pisac Georgi Gospodinov o njegovoj zbirki priča Pismo-glava. On piše da su Dejanove priče jake kao cigarete bez filtera, oštre i kratke. Čitanje njegovih priča uspoređuje s pušenjem. Jedna priča − jedna cigareta koja udara u glavu, ali se pamti plućima. Jedna priča – jedna ceremonija. Enev piše mračno, prozaično, ali utješno i lirično, ima oko (i ruku) za svaki detalj i svaku gestu. Riječima prenosi i zvukove i slike.
Jedan drugi bugarski pisac i kritičar, Nikolaj Fenerski, također se osvrće na kratkoću priča u zbirci Gospodine, pomiluj. Naslov te zbirke stih je iz najkraće crkvene molitve, svaka je priča za njega jedna molitva, ili nas barem natjera da se pomolimo za spas duša njegovih likova. Njegove su molitve (priče) tužne, ali vesele u toj svojoj tuzi.
Priča jučer objavljena na ovom mjestu tiskana je u zbirci Gospodi, pomiluj! pa promislite je li vas natjerala da se pomolite ili da zapalite cigaretu.