Dani

Dani se obrušavaju bobama tespiha
Naše noći su sjenke što kaskaju

Šarama tepiha. Kad padne mrak i u klikere se
Skupi dan, pod mojim licem njen dlan

Otvrdne ko kamen međaš. I pitam se –
Gdje je raj? Ispod ili iznad jastuka? I ima li bog

Rogove ili rog? I kako on viče: Glogov kolac!
Ili: Glog!