Brašno

Oni među nama koji nisu sišli s pameti pokušavaju da štede.

“Odavde će nas najuriti, jebe se nekom za balkanske muslimane”, tvrde, i za put se pripremaju. Štedjeti se može jedino na hrani.

Ko nikad nije mijesio, sada mijesi. Umijeće naših žena doista je za svaku pohvalu. Više se ovdje izjelo pita za dvije godine no dolje za deset; djeca nam se, mjesto sa grudvama, gaðaju sa mantijama; hurmašice, jufčice, flije, u bokoru, poput gljiva, niču po avliji. Ovdje je hljeb prilično skup, ali je zato brašno jeftino. “Vete mjol” je marka koju kupujemo. Nije mekovno, dobro se tanji i pakovano je u vrećama od 5 kg.

Brašno, šećer, so i ulje.

Jedno kratko vrijeme, bilo je problema sa zeljem. Spanać u listu ne može se dobaviti. Postoji doduše onaj mljeveni, dobar za “kašu garibu i boniku a ne za kolpitu!”.

Štediše su brzo taj problem riješile. Iza azilantskih zgrada pružaju se silna polja sa uljanom i stočnom repicom. Mlado lišće jedne od tih repa ništa nije gore od lišća spanaća i pazije. I sve do decembra, glave kuće obnoć posjećuju narečena polja i obdan se za zeljanik tanke jufke suču.

Refik Ličina 17. 07. 2011.