evo, sad odjednom nema čak ni drveća, i ptice su napustile pejzaž: gore (nebeski) plavo, dolje (snježno) bijelo. inače, tek rijetko ponovno susrećem kristaliće slikâ iz djetinjstva, a još su rjeđa njihova skladna užljebljenja: spretno preveslane zbunjenosti. a sad, evo, u jednom trenu pala mi je gusta opna s očiju, – osjećaj olakšanja, kad sam eksplodirao u srcu te asketske zemljopisne razuzdanosti, bio sam tusti arktički eskim, bosanac, argentinac koji maše svojom zastavom, ponosan na onog tko ju je stvorio, jer tu će zemlju plavost neba uvijek čuvati, i kad potpuno zanijemi pod teškim bijelim snijegom.
(iz knjige O nastajanju i nestajanju, Zagreb: AGM, 2005.)
bosna, argentina
evo, sad odjednom nema čak ni drveća, i ptice su napustile pejzaž: gore (nebeski) plavo, dolje (snježno) bijelo. inače, tek rijetko ponovno susrećem kristaliće slikâ iz djetinjstva, a još su rjeđa njihova skladna užljebljenja: spretno preveslane zbunjenosti. a sad, evo, u jednom trenu pala mi je gusta opna s očiju, – osjećaj olakšanja, kad sam eksplodirao u srcu te asketske zemljopisne razuzdanosti, bio sam tusti arktički eskim, bosanac, argentinac koji maše svojom zastavom, ponosan na onog tko ju je stvorio, jer tu će zemlju plavost neba uvijek čuvati, i kad potpuno zanijemi pod teškim bijelim snijegom.
(iz knjige O nastajanju i nestajanju, Zagreb: AGM, 2005.)