Ne znam radi li se već kod kojega od izdavača (beogradskih, bezbeli) na prevođenju Andrićeve biografije koju je napisao njemački novinar Michael Martens (Im Brand der Welten – U požaru svjetova). Iz nekoliko naših kontakata proteklih godina znam da to mora biti silno zanimljiva knjiga, s mnoštvom informacija i podataka o Andriću koje prije Martensovih istraživanja nismo znali.
U knjizi su i dvije do sada nepoznate Andrićeve fotografije, nađene u ostavštini beogradskoga advokata Branislava Milenkovića, kod kojega je Andrić kao podstanar stanovao od 1941. do 1958. godine. Na jednoj: na improviziranom uzletištu ispred aviona s propelerom, u punoj padobranskoj opremi, smiješan poput teletubbiesa, na drugoj: u kabini aviona prije polijetanja, a u kadar ugurao pola svoje glave pod titovkom neki oficir JNA. Ništa o tim fotografijama ne znamo: gdje su i kada snimljene, kamo je to i po kakvu poslu Andrić letio opremljen i za slučaj padobranskoga „iskrcavanja“. Pretpostavka je da se to događa u prvim danima (mjesecima, godinama?) po oslobođenju Beograda u oktobru 1944.
U knjizi Martens je vjerojatno objasnio o čemu se tu radi. Dok čekam da vidim objašnjenje, pomišljam – je li to, možda, moglo biti kada je jugoslavenska „reprezentacija“ išla u Moskvu na prvomajsku paradu 1947. godine? Koja biografija, taj Andrić: prije ciglih šest godina kod Hitlera i Ribbentropa, sada na Crvenom trgu kod Staljina! (I. Lovrenović)
Andrić u požaru svjetova
Ne znam radi li se već kod kojega od izdavača (beogradskih, bezbeli) na prevođenju Andrićeve biografije koju je napisao njemački novinar Michael Martens (Im Brand der Welten – U požaru svjetova). Iz nekoliko naših kontakata proteklih godina znam da to mora biti silno zanimljiva knjiga, s mnoštvom informacija i podataka o Andriću koje prije Martensovih istraživanja nismo znali.
U knjizi su i dvije do sada nepoznate Andrićeve fotografije, nađene u ostavštini beogradskoga advokata Branislava Milenkovića, kod kojega je Andrić kao podstanar stanovao od 1941. do 1958. godine. Na jednoj: na improviziranom uzletištu ispred aviona s propelerom, u punoj padobranskoj opremi, smiješan poput teletubbiesa, na drugoj: u kabini aviona prije polijetanja, a u kadar ugurao pola svoje glave pod titovkom neki oficir JNA. Ništa o tim fotografijama ne znamo: gdje su i kada snimljene, kamo je to i po kakvu poslu Andrić letio opremljen i za slučaj padobranskoga „iskrcavanja“. Pretpostavka je da se to događa u prvim danima (mjesecima, godinama?) po oslobođenju Beograda u oktobru 1944.
U knjizi Martens je vjerojatno objasnio o čemu se tu radi. Dok čekam da vidim objašnjenje, pomišljam – je li to, možda, moglo biti kada je jugoslavenska „reprezentacija“ išla u Moskvu na prvomajsku paradu 1947. godine? Koja biografija, taj Andrić: prije ciglih šest godina kod Hitlera i Ribbentropa, sada na Crvenom trgu kod Staljina! (I. Lovrenović)